Matica Hrvatska :: Sisak

Slavko Jendričko: Strieglovi hologrami

Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska. 

 Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969; Ponoćna kneževina, 1974.; Tatari/kopita, 1980.; Naslov, 1983.; Autoritratto con melo (izbor pjesama na talijanskom), 1983.; Crvena planeta, 1985.; Proroci, novci, bombe, 1986.; Svečanost glagoljice, 1989. i 1990.; Hrvatska sfinga, 1992.; To si ti, 1995.; Hrvaška sfinga (izbor pjesama na slovenskom), 1995.; Zimska katedrala, 1999.; Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969-1999.), 1999.; Podzemni Orfej, 2001.; Kada prah ustaje, 2005., U kući malih pustinja, 2007., Pacifička kiša nad Kupom, 2010., Diktatura ljubavi, 2010.; Diktatura ljubavi, Edicija poezije, Beograd, 2010.; Srijemske zamke, 2011.; Ovdje. Gdje?, 2011.; Kronika snobdije, odabrane pjesme 2001.-2011., 2012.; Evolucija ludila, 2013.; Vozni red, 2016.,  i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995.

Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike.

Uređivao Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.

Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000.), Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006,)., Povelje Visoka žuta žita za životno djelo, Drenovci, 2011., dobitnik nagrade "Tin Ujević" za 2014. za zbirku pjesama „Evolucija ludila", Nagrade Grada Siska kao godišnje nagrade za 2014. godinu, te  . Nagrade Sisačko-moslavačke županije za životno djelo 2014.. 

"Strieglove holograme, koji su prvotno objavljivani na virtualnoj društvenoj mreži, ali u kojima se ipak ne vidi snažniji utjecaj virtualnog okružja. Nakon osjetnijeg virtualnog i društvenog angažmana u zbirkama Evolucija ludila (2013.) i Vozni red  (2016.), Jendričko se u novoj zbirci ponovno okreće igrivosti jezika prirode i nešto komornijem ugođaju jezika slikarstva. Pritom uzima slike velikog sisačkog akvarelista Slave Striegla kao moguće referentne točke ili polazišta oko kojih će subjekt isplesti tekst o određenom događaju, impresiji ili cijelom nizu njih, sažetih u jedinstvenu cjelinu šamanskog, mjestimice i fantazmagoričnog doživljaja svijeta. Valja naglasiti kako su i u ranijim zbirkama česti zavičajni motivi i imena, od Kupe, Siska, Komareva, pa sve do Severa i samog Striegla, no ovdje je ipak osnovni provodni motiv voda, kao i cijeli niz semantički srodnih, vezanih uglavnom uz rijeku Kupu, te krajolik i život uz nju: čamac, trska, pijesak, valovi, dno, ribe, zatim i ptice, psi, nebo (noćno i dnevno), sunce, kiša. Oni sami, međutim, a osobito voda, u sebi ne nose ništa specifično zavičajno, u ovom slučaju sisačko-moslavačko, nego računaju s univerzalnim značenjima i prepoznavanjem." (Davor Ivankovac)