RIJEČI 1-2 /2025

Riječi 1–2/2025.: između metafizike i svakodnevice

Pod uredničkim vodstvom Đurđice Vuković, glavne i odgovorne urednice, te u suradnji s Tomislavom Škrbićem (zamjenikom urednice) i uredničkim timom u kojem su Darija Žilić, Mirna Rudan Lisak, Petra Sigur, Vlatko Čakširan, Ivan Smiljanić, Ivica Plavec i lektorica Iva Pavušek Rakarić, novi dvobroj časopisa Riječi potvrđuje dosljednost svoje misije: biti prostor susreta literature, filozofije, kritičke misli i suvremene umjetničke prakse.

Izdavač časopisa je Ogranak Matice hrvatske u Sisku, a grafičko oblikovanje potpisuje Julija Marjanović. Naslovnicu broja krasi rad kipara Alema Korkuta pod nazivom Sparina, u interpretaciji fotografa Marka Ercegovića – vizual koji sjajno komunicira s tematskim i misaonim slojevima broja.

Od 1969. godine, kada je časopis utemeljen, pa sve do danas, Riječi ostaju središnje mjesto sisačkog i šireg hrvatskog kulturnog života. Njihova programska dosljednost ne znači statičnost – naprotiv, dvobroj 1–2/2025. otvoreno promišlja najizazovnije pojave suvremenosti, kroz filozofiju tehnike, poeziju gubitka i prozu svakodnevice.

Filozofija rada, tehnike i moći

Broj se otvara opsežnim esejom Žarka Paića povodom stote obljetnice rođenja filozofa Vanje Sutlića. Tekst Tehnopoietičko čudovište moći istražuje „svijet rada“ kao metafizičku i političku konstrukciju, dovodeći u dijalog Sutlića, Heideggera, Marxa, Foucaulta i Agambena. Paićev filozofski diskurs iznimno je gust, ali duboko rezonantan s današnjim dilemama o tehnologiji, automatizaciji i dehumanizaciji.

Eseji: Andersen, Kafka i zrno nemira

Esej Dragutina Lučića Luce, naslovljen *DEFEKTOLOGIKA ili sindrom Kraljevne na zrnu graška , ističe se inteligentnim spojem bajke, filozofije i ironije. Lučić povezuje Andersenovu priču s Kafkinom pripovijetkom kako bi rasvijetlio suvremeni osjećaj nelagode i prenaglašene osjetljivosti – sve to s duhovitim, ali misaono dubokim zaključcima. Esej Borisa Kvaternika o okultnim tantričkim tekstovima pak donosi hermetičnu, mističnu komponentu broju.

Proza: svakodnevica kao prijetnja i prostor

Devet proznih priloga potpisuju autori i autorice različitih generacija i poetika. Gordana Crnković piše introspektivno, Petra Sigur nježno i lirski, a Boris Perić i Maja Ručević stvaraju tjeskobne prostore u kojima narativ i psiha neprestano pulsiraju. Ljiljana Brković Zorčić, Slobodan Vrčić i Stjepan Šešelj pridonose pričama koje osciliraju između društvenog komentara i realističke proze.

Poezija: šutnje, prizori i izmaknuća

Pjesnički dio broja okuplja osam autora – od Predraga Vrabeca i Bogdana Arnautovića do Senke Slivar i Krunoslava Mrkocija. Zajednički im je osjećaj za mjeru, mir i melankoliju, kao i distanca od retoričke patetike. Marija Lamot piše o snijegu, Ivan Koprić o gubitku, Dragica Reinholz i Omer Ć. Ibrahimagić o blizini, jeziku i prisutnosti.

Likovnost, prijevodi, prikazi

Brigitte Hamann piše o Berthi von Suttner, austrijskoj mirovnoj aktivistici i prvoj dobitnici Nobelove nagrade za mir – izniman prilog koji oplemenjuje tematski raspon broja.

Boris Greiner piše o Alemu Korkutu i njegovom kiparskom jeziku promijenjenih pravila. Kritički dio donosi tekstove Ivana Smiljanića, Darije Žilić i Luke Rončevića – od filozofije Gjure Arnolda i nove poezije do posvete Danijelu Dragojeviću.

Povijest kao priča i studija

U povjesničarskom dijelu Ivan Smiljanić piše o stogodišnjoj povijesti hrvatsko-osmanskih sukoba između 1493. i 1593., otvarajući temu povijesne trajnosti i (ne)zaborava.

Riječi ostaju jedan od rijetkih hrvatskih časopisa u kojem se misaona ambicija ne skriva, stil se njeguje, a tematski raspon ne podilazi trendovima. Dvobroj 1–2/2025. donosi pažljivo strukturiran sadržaj koji traži sporije čitanje, dublje promišljanje i spremnost na susret s tekstom – onakvim kakav jest: zahtjevan, bogat, višeslojan. U svijetu prebrzog listanja, Riječi ostaju časopis koji se čita s bilježnicom, a pamti kao razgovor.