Matica Hrvatska :: Sisak

Obrazloženje nagrade Mladi Kvirin za 2026. godinu

Povjerenstvo 30. Kvirinovih poetskih susreta ( Tin Lemac, Darija Žilić i Đurđica Vuković) jednoglasno je odlučilo da se „Mali Kvirin“ za najbolju knjigu poezije autoru do 35 godina, objavljenu između dva Susreta, dodjeli Andreju Kozini za knjigu Golovanje hladnog sunca.

Zbirka Golovanje hladnog sunca prvijenac je Andreja Kozine, inače magistra filozofije i kroatologije, koji je već prepoznat kao filmski kritičar. Zbirka je pažljivo strukturirana, sazdana od sedam odmisli vremenu, razgovoru tijela i duše, nesretnim svršenjima, imenima ljudi i pojava, muzici postojanja, svemirju te funkcijumu. I sam je naslov zanimljiv i mnogostrukog značenja. Golovanje je bakanalijski tip proslave koji slavi stanje golosti, u psihoterapiji je metoda bez predrasudnog kretanja kroz sjećanja. I ono što je posebnost ovog rukopisa je filozofičnost, ali i ravnovjesje između duhovnog i tjelesnog, emotivnost u stihovima koje su upućene voljenoj. To bi u tematskom smislu značilo da se autor kreće između osobnog i nadosobnog. S jedne strane postoji filozofijska refleksivnost, dok s druge intimističke dionice. Filozofijskoj refleksivnosti Kozina pristupa kao poeta doctus, a intimizmu kao zakašnjeli romatičarski pjesnik. S formalne strane, Kozina je u zbirci kompozicijski raznorodan. Od pjesama u prozi, minijatura do poduljih pjesama i onih srednje duljine. Taj je kompozicijski aspekt ostvaren i na semantičkoj razini; sadržaj svake pjesme prilagođen je opsegu i formalnoj strukturi. Pjesma u prozi deprozaizirana je povremenim, a ne pretjeranim poetskim sjenčanjem. To je sjenčanje prisutno u filozofskoj refleksivnosti i slikovitosti. Minijature su mudrosno intonirane, a pjesme uobičajenog opsega jasno raspoređuju pripadne poetske signale. Filozofska refleksivnost obuhvaća Univerzalije, dok se u intimizmu odvija vrlo dinamična komunikacija lirskih aktera, tj. subjektova snažna usmjerenost na lirskog sugovornika. A upravo iz tijela kao okvira naše jasnosti i stiže spoznaja. U uvodnoj pjesmi Životna pjesnik i jest izrekao metonimično sliku, zvuk, slova, riječi i na koncu točku, opisavši lapidarno sudbinu čovjeka. U filozofskoj refleksivnosti subjekt je zapitan, meditativan, djelomice samoironičan, dok je u intimističkoj emotivan i refleksivan istovremeno, ovisno kako gradi sliku lirskog sugovornika. Hiperboličkim izrazom, uznosito, inspiriran i antičkim i biblijski, Kozina stvara neobičan poetski iskaz koji odudara od trenda stvarnosnosti, angažiranosti ili pak jezičkog hermetizma. Pisma su pisana crnom tintom, emaniraju naizgled arhaičan pristup, no toliko su živa u prikazu prožimanja duha i tijela, da možemo osjetiti čulnost, agape i eros. I upravo ta golost o kojoj piše je iskrenost, uzmicanje od farizejstva i lažne "odjevenosti", spremnost bića da se posve prepusti drugom biću, bez uzmicanja. Jer smisao i pisanja jest humanizam, bivanje Čovjekom koji suosjeća i duboko je prožet patnjama svijeta, ali i simfonijom grada, ljepotom susreta i užitka. Pjesme su bogate i intertekstualnim aluzijama na knjige, glazbu i filmove, a sve to još više pridonosi sinestetičnosti izraza. Riječ je o poeziji koja ponovo bez imalo straha od neprilagođenosti, pokazuje žudnju čovjeka za Dušom. 

Iako je riječ o prvijencu, s obzirom na odabrane teme i mladenačke preokupacije nije lako usidriti misli i ostati poetski konzistentan. Mnoštvenost tema i dojmova uvezati u isto pletivo i lansirati svoje poetske rakete niz orbitu suvremenosti. No, upravo je to pošlo za rukom Andreju Kozini.