Matica Hrvatska :: Sisak

Na 1. festivalu knjige Matice hrvatske, koji je održan u Zagrebu od 15. do 18. rujna 2022. godine. Matica hrvatska u Sisku sudjelovala je s predstavljanjem dva nakladnička projekta Riječima, časopisom za književnost, kulturu i znanost i knjigom priča Petre Sigur: Panova katedrala. Ovim Festivalom Matica hrvatska obilježava 180. godina svoga utemeljenja. Matica hrvatska opstala je i ostala svjetionikom hrvatske kulture, znanosti i prosvjete.

RIJEČI, časopis za književnost, kulturu i znanost

Časopis za književnost, kulturu i znanost Riječi , čiji je utemeljitelj i nakladnik Ogranka Matice hrvatske u Sisak, izlazio je od 1969. godine do danas (uz prekide  1972-1986.; 1994- 1998 ) u tri niza.

Prvi niz (1969-1971)

Drugi niz (1990 -1993)

Treći niz (1999 – 2022)

Glavni i odgovorni urednici:

Dragan Božić (1969-1971),

Ante Matijašević ( 1990-1993),

Đurđica (Lasić) Vuković (1999-2005) i (2009-2022)

Slavko Jendričko (2006-2009)

Treći niz Riječi izlazi u kontinuitetu i istom formatu 22 godine, od 1999. do 2022. godine. U tom periodu  tiskana su 94 broja u 39 svezaka. Prinos časopisu dalo je više od 700 autora (književnika, prevoditelja, kritičara, publicista, povjesničara, povjesničara umjetnosti, glazbenika, znanstvenika, likovnih umjetnika, knjižničara i drugih). Riječi su pridonijele razvoju književnog i kulturnog stvaralaštva u Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji, ali su pronašle i vrijednu nišu među knji­ževnim časopisima koji se objavljuju u Republici Hrvatskoj.

U časopisu su mnoge autorice i autori prvi put objavili poeziju, prozu i esejistiku, te im je ta objava bila poticaj za daljnji umjetnički rad. Kroz stalne i povremene rubrike:  Poezija, Proza, Jedan autor, Književ­nost Hrvata u dijaspori, Likovnost, Esejistika, Ex Panonnia, Ad Libitum, Razgovori itd.

PETRA SIGUR: PANOVA KATEDRALA

     Panova katedrala, druga je prozna knjiga Petre Sigur, koncipirana od pet priča: Zašto se penjati na planinu, Migranti, Pet sati, Svatko se spašava kako zna i Crvena. Radi se o opsegom većim  pričama u čijem je fokusu planinarenje i/ili potraga za smislom ili, kako će kazati autorica, planinarenja kao „isijavanja samotne uzvišenosti.“

    Detaljno su opisana, u ovim pričama, gorja i planine Gorskog kotara, Velebita, Dinare, njihove planinarske staze, proplanci i livade. Značajan broj stranica posvećen je „filozofiji“ uspinjanja i postizanja cilja, gdje je  - „prijelaz dugačke, stjenovite, šiljaste staze u svrhu izvrgnuća duha ekstatičkim svojstvima mučenja tijela. Muka postaje cilj, tijelo postaje sredstvo oslobođenja. Na vrhu izbija plač, krajnja ganutost predanosti bića. Plač sreće.“

    Ova je knjiga svojevrsni „Camino“, hodočašće, jer mnogi likovi koje na put uspinjanja/planinarenja „dovodi“ autorica, njihovi razgovori i ponašanje služe joj za podcrtavanje kritičkog stava o stvarnosti. Kroz priče se autorica referira na mnoge odnose u društvu, braku, na one među muškarcima i ženama, u politici, potrošačkom društvu, pomodarstvu i drugome. Svijet nije samo ekološki zagađen, već su i društveni odnosi zatrovani i planinarenje nudi pročišćenje. U planini je život ozbiljan. „Ovdje se s prirodom ne igra. Vrijeme se promijeni iz povoljnog u zlovoljno kroz tili čas i lako se dogodi, čak i ako ne guraš u samoću, da izgineš. A do života se teško dolazi. Preobražava ženska tijela u trudnoći i porodu, iznuruje ljude do krajnjih granica kako bi se nahranili, ugrijali, izliječili i opstali. Na pustarama guta sve dodijeljeno vrijeme dana za puku egzistenciju, i ma koliko radili, svaka će godina donositi okrutne hirove – neka će vrsta voća, povrća ili žitarica podbaciti, stoka će proživljavati promjene i krize svojih krvavih posuda, izlijevat će se voda, gorjeti zemlja, i tako ukrug – mučni kotač tjelesnog života.“

        Panova katedrala je za autoricu jedno ili jedino utočište ljepšega svijeta u koji, nažalost, već prodiru različita onečišćenja iz svakodnevice, a o čemu Sigur piše oštro i bez zadrške ne štedeći nikoga i ništa.  

       Filigranskih opisa, sočnih dijaloga ne nedostaje ovom tekstu. Oni služe odličnom, no zahtjevnom stilu, koji dugom i složenom rečenicom vuče čitatelja na sam vrh planine. Kad krenete na taj put ponekad valja požuriti, ponekad posustati, a ponekad će vas autorica počastiti predahom na proplanku, onako za okrjepu i „zato treba jesti (m.o. čitati) zahvalno, u tišini, u podnožju malog trona nevidljivog Boga kojemu prinosimo svoje stiješnjene duše na provjetravanje, širenje, prišivanje kratkotrajnih krila“.

S ovom ćete knjigom kroz njezine prohodne rečenice, pažljivo kao da se uspinjete na opasnu planinu, sigurno stići do kraja gdje vas čeka  „kristalna svjetlost“.

Petra Sigur rođena je u Sisku 1977. godine gdje je odrasla i živi s obitelji. Diplomirala je komparativnu književnost, filozofiju i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književnu kritiku, priče i poeziju objavljivala je u prestižnim književnim časopisima. Godine 2018. tiskana joj je prva knjiga, zbirka priča “Pozadinsko zračenje”. Organizatorica i suradnica je mnogih književnih susreta i manifestacija, članica uredništva „Riječi“, časopisa za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.

Đurđica Vuković