Zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih nedavnim potresom u Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji Ogranak MH u Sisku svoju je poznatu poetsku tribinu Stihovnica Siska 27. svibnja organizirao u zagrebačkoj Središnjici. Stihovnica je jedan od programa Ogranka posvećen poeziji, s osnovnom svrhom njezine popularizacije, i neprekidno se održava već jedanaestu godinu zaredom. Jedan je od ciljeva te poetske tribine i pružanje prilike zainteresiranim pjesnicima, s posebnim naglaskom na mlade, da publici predstave svoje stihove.

Sudionici zagrebačkog izdanja tribine Stihovnica Siska / Snimio Miljenko Brezak

U zagrebačkom izdanju sisačke Stihovnice sudjelovali su, uz vodstvo moderatora Siniše Matasovića i u prisutnosti vodstva Ogranka MH u Sisku – predsjednika Tomislava Škrbića, potpredsjednice Đurđice Vuković i člana predsjedništva Branka Tompića – pjesnici: iz Zagreba Božica Brkan, Diana Burazer, Maja Gregl, Hrvoje Marko Peruzović, Goran Gatalica, Tin Lemac, Željko Buklijaš, Nikica Krajina, Josipa Marenić, Matijas Baković, iz Siska Sanja Domenuš, Denis Vidović, Marijana Petrović Mikulić, Sanja Bužimkić, Asja Bužimkić, Željko Maljevac, Dubravka Mandić, iz Petrinje Ines Kosturin i iz Pakraca Senka Slivar. Stihovnica je, kao i u sisačkom izdanju, tako okupila etablirane i manje poznate perspektivne pjesnike. Svaki je pjesnik pročitao po jednu ili dvije svoje pjesme, dok je dvije pjesme na čakavštini Ljerke Car Matutinović u spriječenosti autorice pročitao Branko Tompić. U lijepom poetskom tonu odzvanjali su stihovi artikulirani na raznim narječjima i dijalektima, različitih motiva i ugođaja, pokazujući kako je poezija mjesto susreta i zajedništva, a takva povezanost ljudima je posebno vrijedna u vrijeme povećane međusobne udaljenosti i razjedinjenosti. Osim što spaja pjesnike, sisačka poetska tribina okuplja i razne izdavače pjesničkih zbirki u zajedničkoj težnji ka popularizaciji poezije i njezine moći. Pjesnici su čitali svoje pjesme iz zbirki u izdanju Društva hrvatskih književnika, Ogranka MH u Sisku, Jutra poezije, Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture i dr.

Želeći definirati poeziju Zvonimir je Balog u eseju Pjesnici ludovi napisao: „Pisanje poezije zapravo je njezino prevođenje iz sna. To je prevođenje drhtaja duše i lišća. Ona je pretvaranje ushita i zanosa u riječ. Ona je prevođenje slutnje, straha, ljubavi, strepnje, ona je prevođenje naše nedoumice i izgubljenosti. Poezija je prevođenje straha od života. Prevođenje beskraja, njegovo smještanje u kutiju strogih dimenzija.“ Lijepo je što te kutije beskraja sisački matičari skupljaju i dijele sa svijetom izlažući nas vječnom sjaju nepobjedive poezije.