REZULTATI NATJEČAJA Stihovnica Siska
Stihovnica Siska poetska je tribina Ogranka Matice hrvatske Sisak pokrenuta 2010. godine na inicijativu tadašnje predsjednice ogranka Đurđice Vuković, ujedno i prve voditeljice tribine. Osnovni razlog pokretanja ovog hvalevrijednog projekta bio je šira popularizacija poezije, razvijanje publike i pružanje prilike sisačkim pjesnicima, s posebnim naglaskom na mlade, da „iz prve ruke“ publici predstave vlastite stihove. Svaki je sudionik, ako je želio, mogao govoriti svoju autorsku poeziju, i to bez prethodne najave organizatorima. Takva je praksa zadržana sve do danas.
Tribinu nastavlja voditi pjesnikinja Nataši Nježić do 2014. godine, a od 2014. vođenje tribine preuzima književnik Siniša Matasović koji joj dodaje novu notu pozivajući i recentne hrvatske pjesnike. Stihovnica Siska se kontinuirano održava jednom mjesečno, a stekla je prepoznatljivost na široj poetskoj / književnoj karti Hrvatske.
Na Stihovnici Siska nastupilo je pedesetak gostujućih pjesnika u ulozi glavnih gostiju večeri i stotinjak pjesnika ''amatera'', koji su na tribini čitali vlastite stihove. Krajem 2017. godine tiskan je zbornik poezije autora, sudionika Stihovnice, pod nazivom Stihovnica Sisak ‒ the best of.
Ove 2020. godine obilježava se 10 godina poetske tribine pa je Matica hrvatska Sisak raspisala natječaj za najbolju neobjavljenu pjesmu autora do 21 godine starosti. Na natječaj se javilo 16 autora. Prosudbena komisija u sastavu Đurđica Vuković, glavna i odgovorna urednica Riječi, dr. sc. Tomislav Škrbić, predsjednik MHS i Siniša Matasović, književnik, izabrali su tri pjesme koje ravnopravno dijele treću nagradu. Čestitamo!
Josip Čekolj[1]
Velesove potočnice
Iz suza moje mame izrastaju mirisne dunje,
Čuvamo ih u kovčezima da ih ne pronađu stranci,
Pera šojki plave se na pragu da ne zaboravimo kako raste život
U prabakinom lijesu
Sakrili su peneze, da je izbavi od šamara
I batina koje je nekad sama darovala, da je ne ulove
Strašni duhovi koje je rado veličala u psovkama,
Peneze, peneze, peneze za Velesa,
Velesu da lakše pođe
Naricati je teško
Za onima koji su drugovali sa sjenama,
Naricati je teško za onima koji popljuju buduće korijene,
Teška je krastava vrba koja nas je zakrivala, dajte, peneze za Velesa
Nekad smo imali trideset kokoši,
Onda tri, sad je jedna, lasice su zacrvenjele noć
I moja je mama postala uzvišena proročica u bijelom
I samo je ponavljala taj glupi život, taj glupi život
Teška je ta crnina koju donose mlade smrti
Djedova i očeva, mladi odlasci u njemačke i kanade,
Još je teža koprena žena koje ostaju s premalo polja da nahrane
Sve što su im zapisali u podsjetnike, teške su motike i posude
Kada ti ih zašiju za kožu, moja je mama rekla da samo žene
Znaju kako je živjeti na selu, prije nego se sagnula oprati
Pod
MARITA ČATIĆ[2]
Sestre po moru
Azurno nebo,
more u mislima,
note
i mi.
U trenutku
bez htijenja
nađoh
svoje jugo.
Od srca
napravila sam cestu
i
pravu
izabrala stranu.
Dala sam riječ
da plesat ću uvijek.
Onda, nekada davno…
Andrej Đeraj
Mehanička tipkovnica[3]
S tvornički ugrađenim plinom
Bilo bi krasno imati naslov poput ručno ugrađenog plina,
ali njezina tipkovnica jednostavno nije pripadala tom širem i praktičnijem krugu
mada sam htio nekada
imati tipkovnicu oblikovanu ljudskom rukom, no moju je oblikovao netko drugi, nešto viši ili niži od nas
nikada nisu pisali o visini bogova da bih mogao točno reći
(barem nas konvencionalno obrazovanje uči da mnoštvo, visok, nizak ne može biti egzaktno i kako to nije dobar pokazatelj nečijih fizičkih karakteristika)
Ali znam da sam krvario radi nje i da takva bića mogu biti oblikovana samo tvornički bez pogreške ljudske ruke, jedina greška moje tipkovnice je njezina potreba da bude i tipkovnica drugih, tipkovnica trećih, nekada čak i kad može biti samo moj tipkovnica,
ali valjda je to problem mehaničkih tipkovnica
previše su svete da bi bile božanstvo samo jednom paru
[1] Josip Čekolj rođen je 1999. u Zaboku. Student je kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima poput „Rukopisa“, „Svjetla“, „Alepha“, „PoZiCe“, zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima „Kritična masa“, „Strane“, „Poeziju na štrikove“, „Čovjek-časopis“ i „NEMA“. S pjesničkim rukopisima ušao je u uže krugove za književne nagrade „Na vrh jezika“ i „Zdravko Pucak“. Objavio je slikovnicu „Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom“ (Mala zvona, 2020).
[2] Marita Čatić rođena je 2001. godine u Sisku. Nakon završenog osnovnoškolskog obrazovanja u OŠ Braća Ribar u Sisku, upisuje opću gimnaziju u rodnom gradu. Nakon ostvarenog odličnog uspjeha na državnoj maturi obrazovanje na akademskoj razini nastavlja kroz studij odnosa s javnošću i medija. U slobodno vrijeme uživa u životu. Voli šljokice, crvene štrample i svoje ljude. Vjeruje da se sve događa s razlogom. Nakon niza godina pisanja za školske časopise, zavidnih rezultata na smotri „Lidrano“ 2019. objavljuje svoje prvo književno djelo, zbirku pjesama „Crvene štrample“.
[3] Andrej Đeraj rođen je 2000. u Novoj Gradiški. U svom rodnom gradu završio je osnovnu školu i došao u prvi ozbiljniji kontakt s književnošću, što ga je potaklo da se 2015. godine prijavi na Šantićev festival djece pjesnika u Mostaru. Daljnje školovanje nastavlja u Gimnaziji Požega gdje nastavlja raditi na svojoj književnosti, opredjeljujući se potpuno za poeziju. U školi je aktivno sudjelovao u Literarnoj skupini koja je organizirala brojne književne večeri i radionice. 2018. osvojio je drugu nagradu na Goranovom proljeću u kategoriji srednjih škola, a 2019. pobijedio na natječaju „Pjesnički susreti“ Knjižnice u Drenovcima na kojemu je nagrada izdavanje rukopisnog prvijenca. Pripadajuću zbirku pod nazivom „Reinkarnacija“ objavljuje 2020. godine u izdanju Knjižnice Drenovci. Dva puta sudjelovao na natječaju Poezitiva u čijim zbornicima su mu objavljivani radovi. Djela je objavljivao u pripadajućim zbornicima natječaja na kojima je sudjelovao( 55. Goranovo Proljeće, časopis Hrast 2019. godine, Poezitiva), u godišnjaku novogradiške Matice Hrvatske, zborniku Književna riječ 3 Hrvatskog društva književnika. Sudionik brojnim kulturno-umjetničkih manifestacija. Novinar na portalu Ng-Buntovnici. Student je socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
RIJEČI 3-4/2020.
Riječi,br.3-4/2020.
Drugi svezak časopisa Riječi, 2020. godine, počinje s poezi...
Više...
Riječi 2017/1-2
Na dvjesto stranica novi dvobroj Riječi donosi zanimljive književne, likovne i znanstvene prinose ... Više...
Riječi 2016/1-3
Za sve one gladne dobre domaće poezije novi trobroj časopisa Riječi sisačkog ogranka Matice hrva... Više...
Riječi 2015/3
Najnoviji četvero broj časopisa »Riječi«, na 226 stranica donosi iz zanimljivih prinosa iz pod... Više...
Riječi 2014/1-4
Tema broja posvećena je dramskoj književnosti a počinje esejom Organski glumački proces ili Scen... Više...
Riječi 2013/4
Bogat kolorit, životnost i lirski senzibilitet kista Vatroslava Kuliša na naslovnici (gost urednik... Više...
Riječi 2013/1
Tema broja: Boris Graljuk / Bojišnice i grobišta hrvatskih vojnika na karpatskom ratištu u
Više...
Riječi 2011/04
Novi broj časopisa za književnost, kulturu i znanost Riječi, pod uredničkom palicom Đurđice Vu... Više...
2011
Riječi 2011/01-03
Tomislav Žigmanov /Iskre svjetlosti i odbljesci popudbine - Izbor iz književnog stvaralaštva novo... Više...
galerija fotografija
zadnja izdanja
Walter Friedrich Otto: Muze i božanski izvor pjevanja i kazivanja
Nakladnik Matica hrvatska Sisak, Sisak 2019.
Za nakladnika Tomislav Škrbić
Filozofska biblioteka „Hermes“, Knjiga Više...
Đurđica Vuković: Simetrija tišine
"Temeljena potka „Simetrije tišine“ je spoznaja o nesigurnosti, o nepostojanju odgovora na pitanja koja smo tijekom života postavljali, svi Više...