Matica Hrvatska :: Sisak

Iskorak u raskošan zvukovni svijet orgulja

Orguljske skladbe Miroslava Miletića u interpretaciji

orguljaša Edmunda Andlera-Borića, klarinetista Brune

Philippa i violinista Gorana Končara

Od skladatelja Miroslava Miletića naslijedili smo bogatu ostavštinu koju

treba početi sustavno istraživati, vrednovati i po mogućnosti predstavljati

u tiskanom i zvučnom obliku. Glazbenoj javnosti Miletić je poznat kao

skladatelj orkestralnih, koncertnih i komornih skladbi za različite sastave

te solističkih za violinu, a osobito za solo violu. Niz godina svoga

reproduktivnog djelovanja proveo je kao violist u gudačkome kvartetu

Pro arte kao njegov utemeljitelj i dugogodišnji voditelj. Stvaralačka

znatiželja potaknula je Miroslava Miletića da se upusti i u istraživanje

velikih zvukovnih mogućnosti kraljice instrumenata – orgulja, pa je

skladao nekoliko skladbi za orgulje te, sukladno svome skladateljskom

imperativu, nekoliko komornih za solo-instrument uz pratnju orgulja.

Suradnja sa skladateljem u okviru manifestacije Dani glazbe Miroslava

Miletića, koja se niz godina održava u njegovu rodnom gradu Sisku,

potaknula je orguljaša Edmunda Andlera-Borića da malobrojne

Miletićeve skladbe za orgulje predstavi kulturnoj javnosti na nosaču zvuka

Orguljski Cantus. Konačnom ostvarenju projekta pridonijeli su i trenuci

druženja sa skladateljem koji je mogao pojasniti svoje stvaralačke zamisli

i možda ponuditi svoje smjernice u tumačenju notnoga predloška. Na

nosaču zvuka Orguljski Cantus zabilježene su izvorne skladbe za orgulje

Elegija za orgulje, Hvarska litanija i dvodijelna cjelina Cantus i Toccata,

usporediva s baroknim kontrastnim nizovima kao što su preludij i fuga,

fantazija i fuga, i dr. Mogućnost izvedbe klavirske dionice na orguljama

dala je Elegija za klarinet (izvorno skladana za klarinet i klavir), kao i

Monolog (izvorno skladan za violu ili druge instrumente po izboru i

klavir). Dostupna hrvatska muzikološka literatura i neki drugi izvori

(poput Interneta) ne nude više podatka o skladbama Miroslava Miletića

za orgulje niti o njihovim ranijim izvedbama pa nosač zvuka Orguljski

Cantus pruža mogućnosti za pokušaj određenja sastavnica snimljenih

skladbi na temelju prihvaćene metodologije analize glazbenih djela.

(Snježani Miklaušić-Ćeran)

MIROSLAV MILETIĆ

skladatelj, violist (Sisak, 22. kolovoza 1925. – Zagreb,3. siječnja 2018.)

Završio je studij violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (S. Šulek, I. Pinkava); kompoziciju je učio privatno u Zagrebu, Pragu i Hilversumu. Četiri je godine pohađao tečajeve za usavršavanje u Darmstadtu. Od 1946. je solo violist Simfonijskog orkestra RT Zagreb i Zagrebačke filharmonije. Od 1959. do umirovljenja 1982. profesor je viole u Glazbenoj školi Pavla Markovca. Godine 1959. osnovao je Kvartet Pro Arte s kojim je odsvirao velik broj turneja, njegujući osobito glazbu 20. stoljeća i glazbu hrvatskih autora. Više je godina u suradnji s kolegama Adalbertom Markovićem i Zlatkom Pibernikom organizirao Dane hrvatske glazbe. U čast svog sugrađanina u Sisku su 2000. utemeljeni Dani glazbe Miroslava Miletića kao godišnja manifestacija.

Nagrade: Nagrada fondacije Gaudeamus (1959.); Zlatni lav u Veneciji za filmsku glazbu (1960.); Dvije zlatne medalje u Vercelliju (1966.); Dvije nagrade JRT; Zlatno sunce grada Dubrovnika (1999.); Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (2002.); Nagrada grada Siska za životno djelo i značajan doprinos ugledu grada Siska (2007.); Diskografska nagrada Porin za životno djelo (2009.).

DJELA (izbor). Orkestralna: Simfonija, 1959.; Simfonijska suita s igračkama, 1965.; Dramska muzika, 1971.; Lauda Osoru, za orkestar, 2007. — za duhački orkestar: Zagrebačkom tramvaju, koračnica za puhački orkestar i udaraljke, 1976.; Simfonija za duhače, 1980. — za gudački orkestar: Suita, 1955.; Folklorne kasacije, 1967. (i u verziji za gudački kvartet); Dubrovački mozaik, za gudački orkestar, 1975.; Godišnja doba, za gudače i continuo, 2002. — za harmonikaški orkestar: Kaprice, 1975.; Mobile, 1976.; Na Paganinijevu temu, 1985.; Sisačka suita, 1989. — Koncertantna: Koncert za violu i orkestar, 1958.; Koncert za flautu i gudače, 1970.; Fantazija za klarinet i orkestar, 1961.; Koncert za gitaru i orkestar, 1977.; Koncert za klarinet i orkestar, 1978.; Koncert za rog i gudače, 1980.; Impresije za trubu i orkestar, 1983.; Promenadni koncert za violinu i orkestar, 1986.; Stilske vježbe, koncert za klavir i gudače, 1987.; Istarski diptih za klarinet i gudače, 1987.; Glas iz Dubrovnika, stavak za klarinet i gudače, 1991.; Chiaro–scuro, koncert za čembalo i gudače, 1992.; Koncert za dvije viole i orkestar, 1993., Koncert za klavir i duhački orkestar, 1997.: Koncert za 2 klarineta, gudače i udaraljke, 2001.; Concerto grosso, za violu i gudački orkestar, 2005.; Hommage á Ferdo Livadić / Notturno 1822., za klavir i gudače, 2006.; Epitaf za Pepina, za violu i gudače, 2008.— Komorna: za violinu: Sonata za violinu i klavir, 1950. (rev. 1984.); Male skladbe, za violinu i klavir, 1952.; Ples za violinu solo, 1958. (verzije za violu i gitaru); Rapsodijske varijacije za violinu i klavir, 1962.; Sonatina za violinu i gitaru, 1981.; Tri obligatne etide, 1995.; Dorska sonata, za violinu i gitaru, 2002.; Kroateska br. 2, za violinu, 2003.; Intermezzo za solo violinu (iz opere Karolina Suhodolska), 2003.; Dva pejsaža, za violinu i klavir, 2005. — za violu: Rapsodija, za violu i klavir, 1955./8.; Lamentacija za violu i elektronske zvukove, 1963.; Monolog, za violu i klavir (verzije za flautu, klarinet, trubu, violinu, violončelo ili rog uz klavir, gitaru ili orgulje), 1965.; Sonata za violu i klavir, 1981.; Monodija za violu solo, 1990.; Fantazija za violu i klavir na temu B. Brittena, 1993.; Iz kajdanke A. Dobronića, za violu i klavir, 1997.; Kroateska br. 1, za solo violu, 2001.; Uspavanka (Komoriuta), za violu i klavir, 2001. — Za gudački kvartet: 5 gudačkih kvarteta: I., Četiri preludija, 1951.; II., Dalmatinski, 1954.; III., Dortmundski, 1960.; IV., Plesne scene, 1962.; V., Norveški, 2000.; Koralni kvartet s dodanim kontrabasom (s B. Sakačem), 1968.— razni sastavi: Duhački kvintet, Introdukcija i Allegro, 1947.; Proporcije, za 6 instrumenata, 1962.; Klavirski trio, 1962./3.; Plesovi i pjesme iz Hrvatske, za tri blok flaute, 1964.; Diptih, za violončelo i klavir, 1967.; In modo antico, suita za flautu i klavir, 1968.; Pastoralni trio za flautu, klarinet i gitaru, 1969.; Četiri folklorna dizajna za flautu, obou, klarinet i fagot, 1969.; Sekvence za 3 melodijska instrumenta, 1970.; Četiri aforizma za 4 klarineta, 1972.; Komorna muzika, za violinu, violončelo i flautu, 1972.; Mini suita za gudače (gudački trio ili gudački ork. bez viole), 1972.; Modifikacije za gudače i udaraljke, 1972.; 8 minuta za Henryja, za flautu, violinu, trublju i udaraljke, 1973.; Double, za violončelo i udaraljke, 1973.; Eufonija, za klarinet i orgulje, 1973.; Noveleta, za altsaksofon i klavir, 1977.; Hommage I. Lacković–Croata, za duhački trio, 1979.; Ornamenti, za fagot, violončelo i udaraljke, 1979.; Allegretto, za trombon i klavir, 1982.; Consort duo, za dva violončela (ili fagota, saksofona, viole), 1982.; Istarski način, trio za flautu, klarinet i violu, 1984.; Consort trio za 3 gitare, 1984.; Freska, za flautu, fagot i klavir, 1984.; Tri scherza za violinu i rog, 1986.; Divertimento za 2 klarineta i fagot, 1986.; Suita za limene puhače, 1990.; Pastirska igra, božićni preludij za flautu i klavir/orgulje, 1991.; Su-ita za violu d’amore i čembalo, 1994.; Suite de bourdon, za 4 gitare, 1994.; Akvarel, za flautu, klarinet, violu, i violončelo i klavir, 1995.; Giardini Naxos, trio za klarinet, violončelo i klavir, 1995.; Sonatina za fagot i klavir, 1995.; Centone, za flautu i gitaru, 1998.; Movimento, za violu d’amore i čembalo, 2000.; Suita rustica, za mandolinu i klavir, 2000.; Jubilarni divertimento, za gudački kvintet, 2003.; Kanon trio, za flautu, violinu i gitaru, 2003.; Elegija, za klarinet i klavir, 2003.; Studija za pet instrumenata (2 violine, violončelo, kontrabas, klavir), 2003.; Memento, za gudčki kvintet, 2004.; Uzmah, za trombon i klavir, 2005.; Akvarel trio za 2 violine i klavir, 2008.; Duo za violu i violončelo, 2010.; Slike iz Like, gudački sekstet, 2010. — za harmoniku: Koncertna suita, 1991.; Istarska sekvenca, 1993. — klavirska: Passacaglia i fuga, 1953. (verzije za harmoniku i orgulje); Djeca plešu, suita, 1960.; Koncertna fantazija, 1967.; Mikro suita, 1967.; Tri stavka za četiri ruke, za klavir četveroručno, 1969.; Sonatina, 1972. (red. 1983.); Humoreska, za klavir četveroručno, 1974.; Slavno doba, 1991. — orguljska: Cantus i toccata, 1968.; Hvarska litanija, 1972.; Elegija
— Hommage a A. Dobronić, 1997. — za harfu: Andantino za harfu, 1960.; Preludij za Helu Hoffmann, 1961.; Karolina varijacije, 1996. — za gitaru: Međimurska suita, 1974.; Istarski rondo, za dvije gitare, 1999. — Vokalno–instrumentalna i vokalna: Pejsaž (V. Vidrić), za glas i klavir, 1950.; Raskrstismo se… (M. J. Ljermontov), za glas i klavir, 1950.; Tri kajkavske za bariton i gudače, 1956.; Dvije ljubavne za mješoviti zbor i komorni ansambl, 1958.; Lirske transpozicije (T. Ujević), za tenor, klavir i metronom, 1966.; Kasna jesen (D. Cesarić), za srednji glas i klavir, 1969.; Dvije pjesme Dobriše Cesarića za sopran i klarinet, 1971.; Kajkaviana, ciklus pjesama kajkavske lirike, za glas i klavir, 1975.; Ni Zagorje malo (S. Jakševac), za glas i klavir (verzija za ženski zbor i tamburaški orkestar), 1981.; Tri varoške, za glas i gitaru, 1981.; Čez jogenj slobodi (M. Horvat), kantata za solo, zbor i orkestar, 1982.; Mladenove pjesme (M. Rupec), za ženski glas i flautu, 1985.; Panorama croaticum, 5 pjesama za bas i gudače, 1989.; Adventsko pjevanje, za mezzosopran, bas i komorni ansambl, 1989.; Psalam 160 za djevojački zbor i komorni orkestar, 1991.; Gospa za mješoviti zbor i gudački orkestar, 1995.; Zibala babica vnučeka (preneseno s stranica HDS)

EDMUND ANDLER-BORIĆ

  živi i djeluje u Zagrebu  Rođen je u Zadru gdje je završio jezičnu gimnaziju i glazbenu školu Blagoje Bersa, klavir u klasi prof. Nataše Polivec. Nakon položenih prijemnih ispita na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu odlučio se za studij klavira. Diplomirao je klavir u klasi prof. Ide Gamulin prije redovnog roka, a orgulje u klasi prof. Ljerke Očić, također prije redovnog roka. Magisterij orgulja završio je u klasi prof. Maria Penzara.

Jedno vrijeme bio je na ispomoći kao orguljaš katedrali pod vodstvom mo. Mihe Demovića. Najduže je bio kao crkveni orguljaš u sv. Mariji na Dolcu u vrijeme mons. Labaša i dirigenta Antuna Čelara.

Orguljašku interpretaciju usavršavao je u majstorskim klasama Jaroslava Tume, Pietera van Dijka i Daniela Rotha.

Godine 1999. odnio je apsolutnu pobjedu na II. hrvatskom natjecanju orguljaša Franjo Dugan . Ističe se izvedbama virtuoznih skladbi iz razdoblja romantizma i suvremene glazbe. Osobito je aktivan kao koncertant te je s održanih nekoliko stotina koncerata po Europi, Južnoafričkoj Republici, Izraelu, SAD-u, Siriji, Bjelorusiji, Ukrajini i Rusiji najistaknutiji umjetnik orguljaš. Istaknut ćemo samo neka glazbena središta gdje je nastupao: Frankfurt, Amsterdam, Koeln, Dresden, Bratislava, Prag, Budimpešta, Moskva, Kaliningrad, Los Angeles, Helsinki, Pretoria, Johannesburg, Riga, Tallinn, Vilnius, Gdansk, Graz, Minsk, Damask, Jeruzalem, Tel Aviv-Yafo, Kiev, Lavov, itd.

Godine 2010. dobitnik je nagrade Franjo Dugan za poseban doprinos očuvanju i promociji  orguljaške baštine.

Osim što je gostovao na mnogim festivalima, s udrugom Zvuci tišine pokretač je takvih manifestacija u Hrvatskoj: umjetnički voditelj je našeg najvećeg orguljaškog festivala-Orgulje Zagrebačke katedrale, uz podršku Grada Zagreba i preč. Josipa Kuhtića, rektora katedrale i Zagrebačke nadbiskupije. Budući da su korijeni po ocu iz Petrinje pokrenuo je i jedanaest godina bio ravnatelj međunarodnog orguljaškog festivala Ars organi Sisciae  u Sisku, te tri godine  ZRIN festivala. U dva navrata pripremio je i realizirao vrlo zanimljivu izložbu Izgubljena orguljaška baština Banovine i Hrvatskog Pounja uz podršku Ministarstva kulture. Na taj način su skupili vrlo detaljno građu: foto dokumentaciju, opise oko 30 zauvijek izgubljenih  orgulja tog malog dijela Hrvatske. Građa se i dalje sakuplja kao što se sakuplja čitava dokumentacija orguljaškog fonda Sisačke biskupije. Festival Ars organi Sisciae  postao je prepoznat u i van Hrvatske te postao kulturni brand grada Siska i Sisačke biskupije. U 2020. godini pokreće Prandau Festival u Donjem Miholjcu skupa s dogradonačelnikom s ciljem obnove i još bolje prezentacije kulturnog nasljeđa Donjeg Miholjca. Također ove godine u Petrinji pokreće Memorijal Ranko Filjak posvećen jednom od najvećih hrvatskih pijanista sa svjetskom karijerom.

Kao solist uz orgulje surađuje sa  Simfonijskim orkestrom HRT-a i dirigentima Nikšom Barezom i Pavlom Dešpaljem. Također vrlo često surađuje s našim vodećim solistima: Goranom Končarom, Marinom Zokićem, Dariom Teskerom, Renatom Penezić, Brankom Mihanovićem, Nataliom Anikeevom, Mariom Šincekom, Tamarom Felbinger, itd.

Izdavačka kuća Croatia Records izdala mu je prvi solistički CD Orgulje Đakovačke katedrale 2009.godine koji je i nagrađen hrvatskom diskografskom nagradom Porin 2010. Godine 2013. mu je izašao i drugi solistički CD Sisačka orguljaška baština u izdanju Croatia Recordsa uz podršku Ministarstva kulture RH. 2015. godine izašao je  treći  CD  u izdanju Croatiae Records Orgulje Sisačke biskupije-Sela. U 2015. primio je i diplomu Milka Trnina od HDGU-a za poseban doprinos orguljaškoj baštini.  U 2017. godini izašao je i četvrti CD Orgulje Sisačke biskupije-Voloder u izdanju Croatiae Records. U 2018. godini izdavačka kuća Cantus izdala je CD Orguljski Cantus Miroslava Miletića ne kom je Edmund Andler snimio orguljski opus tog suvremenog hrvatskog skladatelja. Croatia Records je u 2019. izdala Edmundov CD Orguljske toccate iz Zagrebačke katedrale.