Matica Hrvatska :: Sisak

„Za književne časopise se nekada govorilo da su motori književnosti, dok bi se danas moglo reći da su žmigavci – ne utječu na kretanje, ali ukazuju na smjer kojim književnost ide“, riječi su akademik Pavla Pavličića.

Nakon 25 godina izlaženja časopisa „Riječi“, treći niz, novi dvobroj upravo je stigao iz tiskare, donosi niz vrijednih književnih priloga, koji  ukazuju kuda i kako se kreće naša književnost. U uvodnom tekstu Đurđice Vuković „Riječi o Riječima“ kazuje kako i koliko je taj žmigavac iz Siska ukazivao na smjer naše literature.

Temu broja otvara razgovor s književnikom Ludwigom Bauerom, kojeg je vodila Lidija Dujić, u kojem saznajemo niz zanimljivih odgovora na postavljena pitanja pa i to o čemu govori novi autorov roman „Kuća“. Bauer će istaknuti „Oni koji su čitali moje romane znaju da sam bio vrlo kritičan prema zloupotrebama politike dotičnog vremena. I onima koji su me čitali kao najžešćeg kritičara jugoslavenske društvene stvarnosti moralo je biti jasno da opisujem zloupotrebe sistema.“ U nastavku teme broja slijedi ulomak iz romana „Kuća“, a ovom dvobroju  Bauer je dodao i vlastitu poeziju. Što je poezija i njezino prevođenje Bauer će kazati kako se ona „sastoji od niza harmonija na različitim razinama i to valja iznova uspostaviti jer jedino se u sinergiji tih harmonija i leksičkog sadržaja i asocijativnih lanaca ostvaruju posebni dojmovi kojima poezija nadilazi granice racionalnog shvaćanja i razumijevanja. Takav moj odnos prema poeziji uopće karakterističan je i za moj odnos prema Severovoj poeziji i razumijevanju te poezije...“

Rubriku Poezija otvaraju pjesme Vere Vujović „U zagrljaju s vukom“, a nastavlja se pjesmama Sanje Sinanović, Miljenke Kloštro, Dragana Gortana i Stjepana Bajića.

Prijevodna književnost upoznaje nas s Erichom Kästnerom i njegovom zbirkom poezije „Kućni ormarić s lirskim lijekovima“, a kako ističe prevoditeljica pjesama Manuela Zlatar u svom uvodu „Kad „papa književnosti” (kako su Marcela Reich-Ranickija zvali kolege jer je bio jedan od najutjecajnijih suvremenih književnih kritičara njemačke književnosti) u svojoj autobiografiji tvrdi da mu je jedna određena knjiga pomogla da preživi varšavski geto, onda znamo da se radi o majstorskom štivu.“.

Prozu otvara „Adam“, ulomak iz novog romana Marine Šur Puhlovski. Dvije priče Dimitrija Popovića, ulomak iz romana „Smrti se podvaljuje“ Milorada (Mije) Popovića „Nagib“ i priča Ivana Koprića „Noćni monolog“ zatvaraju ovu rubriku.

Mladen Machiedo u eseju „Riječi“/riječi na Kupi (od nekoliko životopisa do Dalekog istoka i... natrag) osvrće se predstavljanje Riječi na prošlogodišnjim Kvirinovim poetskim susretima,"biografski povezavši istaknute lokalne autore Josipa Severa i Teu Benčić Rimay s Vesnom Crnolatac Janjić i Vladimirom Devidéom, što ga je odvelo sve do Dalekog istoka" (istakla je Mirna Rudan Lisak) i sljedećeg esaja Krešimira Rogine.

„Ako dovoljno intenzivno sanjaš, san će ti se ostvariti. Bez puno muke i truda. Upravo to mi se tako i dogodilo.“ piše Rogina u eseju „Od plave kutije do čeličnog okvira... Mali je korak“, govori o izgradnji  Kuće prijateljstva u Japanu.

Tatjana Gromača nastavlja esejističku priču s tekstom „Ljubavna pisma s kućama i krajolicima“ pišući o kućama koje su je zanosile u mladosti.

Žarko Paić u tekstu „Parametri kaosa“ govoreći o tehnosferi  zapisa “onda filozof u doba tehnosfere nužno postaje prorok neiskazivoga i zagovaratelj onoga što nadilazi apsolutnu racionalizaciju bitka u tehnikama vizualizacije i kvantifikacije. On postaje namjesnik intuicije s onu stranu razlike jezika i slike. Filozof misli u konceptualnim matricama nadolazeće struje apsolutne samo svijesti tako što progovara jezikom mitopoetske vatre stvaranja.“

Nikola Mirković u eseju „Kontinuitet i napredak“ raščlanjuje navedene pojmove “Svaka zajednica struke i svaka generacija čitatelja i recpijenata, međutim, mora se iznova usuglasiti oko onoga što se dokazalo. U filozofiji će, kao i u drugim područjima, biti pojedinih autora i tekstova koji po jedincu proširuju navodno samorazumljivu građu, zatim drugih autora i tekstova koji iz toga ponovo no ispadaju te zapadaju u zaborav, kao i takvih koji nakon jednog takvog procesa bivanja zaboravljenim ponovno dospijevaju u svijest šire javnosti.“, esej je s njemačkog jezika preveo Berislav Podrug.

Krešimir Brlobuš otvara rubriku  Kritika, ogled, prikaz s tekstom „Tihi odlazak Danijela“ posvećenom velikom Danijelu Dragojeviću.

Kritičarev obzor Damira Radića prikazuje knjige stranih autora Roberta Blocha: „Psiho“, Petéra Nádasa: „Strahotne priče“, Henrya Jamesa: „Lik na tepihu“ i Mihajla Kocjubinskog: „Sjene zaboravljenih predaka“.

Biserka Goleš Glasnović piše o knjizi Miroslava Kirina „Zapisci iz dodirnutih krajeva“. Iva Mirčić  u dva ogleda upoznaje nas s poetikom Darije Žilić

Željka Turk Joksimović osvrće se na slikovnicu  Dine Pešuta „Mama, mogu sama!“ , Elizabeta Hrstić predstavlja knjigu pjesama Bogdan Arnautović „Postelja za haubice“.

U rubrici Iz povijesti Krunoslav Mrkoci objavljuje povijesni rukopis „Smještaj Bijele ili Velike Hrvatske iz koje su Hrvati došli u rimsku provinciju Dalmaciju“.

Časopis Riječi u knjižnom bloku i naslovnici predstavlja fotografkinju Sadiku Bajutti  i njezine „Urbane tišine“ posvećene gradu Sisku.

Redakcija zaslužna za ovaj dvobroj Đurđica Vuković- glavna i odgovorna urednica, Tomislav Škrbić - zamjenik glavne i odgovorne urednice, Darija Žilić - urednica, Mirna Rudan Lisak, Petra Sigur, Vlatko Čakširan, Ivica Plavec, Iva Pavušek Rakarić – lektorica i Julija Marjanović-dizajnerica dala je ispravan žmigavac i ovom jubilarnom broju, dvadesetoj petoj obljetnici izlaženja.

Časopis će biti predstavljen na 28. Kvirinovim poetskim susretima, 8. lipnja 2024. u 18,30 sati na Brodu „Biokovo“. Čitajte „Riječi“!

Đlv