Matica Hrvatska :: Sisak

Iz Riječi

ŽARKO PAIĆ 

ČEMU GLAZBA?

Od umjetničke religije do cjelovitoga umjetničkog djela

Dekadencija je u 19. stoljeću pronađeni izraz za ozbiljenje biti nihilizma. Kao 'silazna putanja' umjetnosti od klasičnoga razdoblja do romantike, ona se neizbježno pojavljuje kao simptom rasapa metafizike kroz vladavinu fragmenta nad cjelinom, izdvojene riječi nad sklopom rečnica, primatom slike na jezikom, a čini se da je u tom sveopćem procesu obezvređivanja bitka i ništavnosti obezboženoga svijeta posebno mjesto dodijeljeno metafori bolesti koja zdravlje ljudskoga tijela iz sfere duhovnosti svodi na doživljaje histerične duševnosti. Nietzsche u svojim spisima iz 1880ih godina koristi ovaj izraz na francuskome kao décadence. U taj pojam pripadaju stoga estetika ružnoga, fragmentarnost sadržaja, 'umjetnička religija' (Kunstreligion), ironija.^[1] U bitnome smislu dekadencija otpočinje s romantikom kao radikalnim obratom u biti modernosti koji pretpostavlja preuzimanje onog što je zahvaljujući filozofiji i umjetnosti, osobito u Njemačkoj u 19. stoljeću, označilo novo razumijevanje grkstva, grčke kulture i države klasičnoga doba. Razlog ovog naizgled paradoksalnoga okreta iskonskoj epohi ljudske povijesti i svojevrsne mistifikacije arhajskoga i primordijalnog u ljudskome stvaralaštvu bio je u uvidu da ono Novo zahtijeva produhovljenje i prožetost ljepotom i uzvišenošću klasike. Nitzsche je u svemu ovome možda i najmjerodavniji misaoni svjedok zbog svoj radikalne kritike dekadencije kao metafizičkoga nihilizma Zapada.^[2] ČITAJTE RIJEČI!