Matica Hrvatska :: Sisak

Svečano otvorenje bilo je u petak, 10. lipnja na Privezištu/ brodu Biokovo, na rijeci Kupi, kojom se razlio glas, naše Siščanke, Lele Kaplowitz i pjesma Sisačka luka, za koju je Miljenko Žamarija napisao stihove i glazbu. Lela Kaplowitz cijenjena je hrvatska jazz vokalistica koja je uz pratnju supruga Joea rodnom gradu poklonila najbolje glazbene uspješnice iz bogate karijere.

Prisutne, pjesnike i publiku pozdravio predsjednik Matice hrvatske Sisak Tomislav Škrbić te je nastavio pozdravljati goste predstavnika ministrice Ministarstva kulture i medija RH Nine Obuljan Koržinek  Vlatka Čakširana, predstavnika predsjednika Matice hrvatske Mire Gavrana urednika Vijenca Gorana Galića, predstavnike Županijske skupštine izaslanike župana Ivana Celjaka vijećnike  Tomislava Kralja i Maria Markića te predsjednicu županijske Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Ivanku Roksandić. 

Nagrada za ukupan prinos hrvatskom pjesništvu, žiri u sastavu akademik Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović (predsjednik) i Đurđica Vuković (urednica Susreta),  dodijelio je Milku Valentu.

Denisu Ćosiću dodijeljena je nagrada tzv. Mali Kvirin za najbolju knjigu poezije, autoru do 35 godina starosti, objavljenu između dva Susreta naslova Košute su plakale bez rogova, o tome je odlučio žiri u sastavu Darija Žilić, Tin Lemac i Đurđica Vuković.

Nakon uručenja Nagrade Plakete sv.  Kvirin, koju je predao predsjednik Matice hrvatske Sisak uslijedio je još jedan poklon nagrađenom Milku Valentu, ali i svima prisutnima, stara pjesma u  izvođenju Zrinke Posavec. Stade se cvijeće rosom kititi tužno i nježno umilni glas učini da laureatu poteku suze.  Iako oslabljenog vida, Valent je uz asistenciju, mladog laureata Denisa Ćosića pročitao nekoliko pjesama. Dirljiva slika ljepote i suradnje koja je raznježila i druge kolege književnike. Lela i Joe, ovo svečano ozračju  završili su pjesmom ili uzvikom Imamo sve! . Da, imali su Matičari i svi prisutni sve: ljubav i duhovnost na tom privezanom Biokovu za obalu Kupe. Čitala se poezija do dugo u noć. Imaju sve, ponavljali su iz publike, jer imaju podršku hrvatskih pjesnika, koji su ove godine darovali Siščankama i Siščanima izvrsne stihove. Kazivali su ih Krešimir Bagić, Romana Brolih, Sanja Bužimkić, Asja Bužimkić, Lidija Deduš, Lana Derkač, Sanja Domenuš, Marijan Grakalić, Marin Kos, Andrijana Kos Lajtman, Lili Koci, Ines Kosturin, Miroslav Kirin, Siniša Matasović, Tihana Matijević Petrac, Miroslav Mićanović, Zrinka Posavec, Petra Sigur, Senka Slivar, Damir Radić, Boris Vrga, Đurđica Vuković i Darija Žilić.

 STRUČNI SKUP TREBARJEVU DESNOM

Kvirinovi poetski susreti nastavljeni su u subotu, 11. lipnja, Stručnim skupom o Stjepanu Radiću u Trebarjevu Desnom u organizaciji Matice hrvatske i Kulturnog centra Braća Radić te suorganizaciji Ogranaka Matice hrvatske iz Siska i Petrinje.  Na Skupu su nastupiti  dr.sc. Darija Alujević, prof. dr.sc. Tihomir Cipek, Željko Holjevac, Suzana Leček,  Božidar Petrač i prof.dr.sc. Hrvoje Petrić.

 RIJEČI, RIJEČI, SISAČKE RIJEČI

U poslijepodnevnim satima (17 sati),  vrt Restorana  Bijela lađa, poslužio je za predstavljanjem novoga dvobroja Riječi, časopisa za književnost, kulturu i znanost kojega su promovirali urednici Đurđica Vuković, Tomislav Škrbić i Darija Žilić.

Kroz stalne rubrike uskličnik, poezije, proza, esejistika, likovnost, kritika, ogledi, Ex Pannonia na 230 stranica časopis donosi niz zanimljivih prinosa.

Časopis otvara tekst koji  govori o nastanku književnog standardnog jezika u 19. stoljeću u kojem je važnu ulogu imala dubrovačka književnost. O tome svjedoče podaci i zapisi  o „starim dubrovačkim pjesnicima posebne zasluge pripadaju dominikancu Serafinu (Sari) Mariji Crijeviću (1686. – 1759.), pripadniku ugledne dubrovačke vlastelinske obitelji, koji je život posvetio historiografskom radu, skupljajući podatke o povijesti dubrovačke Crkve i dubrovačkim piscima.“ Ovu aktualnu temu uz Lahorku Pleić Poje, pripremile su i s latinskoga prevele Ivana Kalaica i  Zrinka Blažević.

Rubriku poezija otvaraju pjesme Mojce Rapo, zatim slijedi poezija Mirjane Mrkele, Ane Narandžić, Nine Bajsić, Nevenke Lang, Velentine Badanjak Pintarić, Ive Dužić, Asje Bužimkić i Senke Slivar.

Poeziju Miljane Cunta Svjetlost izvana sa slovenskog je preveo Božidar Brezinščak Bagola, a pjesme Mirjane  Stojanovske  Razotkrivanje tajne s makedonskog prevela je Darija Žilić.

Tu  su još i prepjevi s engleskog jezika  Williama Shakespearea, Roberta Herricka  iz pera Krunoslava Mrkocija, zatim pjesme Herberta Reada u prepjevu s engleskoga  Jana Defrančeskija. Kristian Županić pak prevodi s latinskog jezika tekst Cezarovi razlozi za početka rata u Galiji.

Tomica Bajsić, Vanesa Begić, Krunoslav Mrkoci, Andreja Malta, Katarina Solomun, Tena Lončarević, Petra Sigur , Tihana Petrac Matijević, Slavka Jurić i Marijan Grakalić objavljuju prozu raznovrsne tematike.
Dva eseja iz likovnosti posvećena su slikaru Slavku Kopaću.  Anite Ruso Brečić  u eseju Sirova ljepota pjesnika Kopača i Željka Marciuša  Poznakovljenje svijeta – misli uz umjetnost Slavka Kopača otkrivaju značaj ovog likovnog umjetnika

„Slavko Kopač (1913. – 1995.) najznačajniji je hrvatski poslijeratni drukčiji figurativni modernist međunarodne karijere na razmeđima art bruta, nadrealnog slikarstva i enformela. Michel Tapié u knjizi Un art autre (Drukčija umjetnost) iz 1952. godine svrstava Kopača među najveće umjetnike poput Marka Rothka i Willema de Kooninga i među jednog od začetnika sirove umjetnosti.“( Željka Marciuša  ) čije fotografije krase ovaj broj Riječi uključujući i naslovnicu.

Slijede dva zanimljiva eseja Žarka Paića  Znakovi iskona, Artaud u zemlji Tarahumara u kojima govori o Artaudovim  duhovnim putovanjima. „Duhovna putovanja mislioca umjetnika u 20. stoljeću bila su razotkriće onog novog koje je starije od starog i istodobno novije od novog. Putnici su tražili ono što je Zapad tijekom svoje povijesti možda imao, ali je to izgubio u mahnitoj želji za materijalnim bogatstvom, lagodnošću zabave i trijumfalnim pohodom znanosti i tehnologije kao novim božanstvima“…(Žarko Paić)

Berislav Persoglia  spominje se vremena razornog potresa u eseju 29. prosinca 2020. – Dan kada je umro Sisak pa piše: „Pamtim Sisak kao grad koji je imao dušu i svoju ljepotu unatoč mnogim promašajima koji su ga stajali prosperiteta i urbane uljuđenosti pa je tako, nažalost, postao jednim od najzapuštenijih gradova u državi, kada ga se usporedi s gradovima slične veličine i ekonomske snage, naprimjer Varaždin, Čakovec, Karlovac.

Sisak svoj ekonomski i svaki drugi prosperitet počinje krajem 18. stoljeća kada ključna za njegov razvoj postaje trgovina žitom iz Banata, Vojvodine, Rumunjske pa čak i Ukrajine. Najveći napredak doživljava u prvoj polovici 19. stoljeća kada buja žitna trgovina. Tih godina u grad dolaze brojni stranci s područja Habsburške Monarhije, iz Italije i razvijaju posao. Dovoljno je spomenuti da su na obje obale Kupe bila izgrađena 22 golema žitna magazina, što drvena, što zidana. Danas postoji još samo jedan na desnoj obali Kupe uzvodno od starog mosta. Gradio ga je krajem 18. stoljeća autohtoni Siščanin Marko Postić, spomenploča s pročelja magazina nalazi se u Hrvatskom povijesnom muzeju. Tih godina je na Kupi bilo toliko lađa za prijevoz žita, dereglija i tumbasa, da se preko njih moglo prijeći s jedne obale rijeke na drugu.“. Njegov esej je svojevrsna šetnja, spomen, na  Sisak kakav je bio prije potresa.  

Rubrika prikaz/kritika/ogled u Kritičarevom obzoru Damira Radića donosi tekstove o knjigama: Antonia Scuratia, M – Dijete svoga vremena; Miep Gies s Alison Leslie Gold: Sjećanje na Anne Frank; Damir Karakaš, Okretište i Marija Andrijašević, Zemlja bez sutona.  

Tu su i dvije kritike Elizabeta Hristić o Okretištu Damira Karakaša i knjizi Magdalena Blažević U kasno ljeto. Slijede  kritike Tina Lemca o knjizi poezije  Ante Žužula Čuvati na tamnom mjestu, Tanje Vadle  koja piše o knjizi priča Petre Sigur u Panovoj katedrali te kritike  Nere Karoline Barbarić, Vesne Solar, Tomislava Škrbića i Domagoja Vukovića.

Rubrika  Ex Pannonia donosi tekst nastao kao refleksija na ratne strahote koje su pogodile Ukrajinu i na dolazak izbjeglica iz tih krajeva u naše prostore Vlatka Čakširana. u Fragmentima sisačke povijesti I. – Rusko-ukrajinske poveznice  istražuje i povezuje aktualno i prošlo.  

BANIJSKA KNJIŽEVNA ANTOLOGIJA - PREDSTAVLJANJE

Banijsku književnu antologiju autora Miroslava Kirina i Borisa Vrge  pomno je predstavila Biserka Goleš Glasnović. Knjiga je to koja je nastala nakon razornog potresa na Banovini, u kojoj su autori kroz okupljanje oko književnosti nastojali sačuvati destruirane gradove i sela, gubitke domova i osobne gubitke. U kratkom vremenu, Kirin i Vrga, sakupili su u njoj, ono što je  u književnosti za razoreni prostor najvažnije. „Izbor autora i tekstova meandrira u kontekstu nacionalnog i regionalnog, jezično i poetički upućuje se na pripadnost određenim umjetničkim pokretima (kakav je primjerice zenitizam), nastojeći biti u tom smislu i nadnacionalna ili multikulturalna, što nikako nije isto.“ (Miroslav Mićanović)

Autori su u Antologiji predstavili  dvadeset i šest pjesnika i dvanaest proznih autora u razdoblju  od 100 godina. Antologija kako i sami ističu ispunja i zadaću da popuni  „nedostatnost znanja o Baniji“ i njezinom kulturnom prostoru. Dugogodišnja nebriga o ovom prostoru i katastrofa koja ga je zadesila i u ovoj Antologiji, knjizi,  širi  vapaj za hitne intervencije njegova očuvanja kako materijalnog tako i duhovnog.  

 OD CARA FRANJE DO PJESNIKA I MILKA VALENTA

U prekrasnom ambijentu Bijele lađe, poznatom svratištu lađara, posjećenom, prije više od 200 godina, i od cara Franje I., upriličena je ove godine Večer poezije i  glazbe. Gosti, pjesnici, predstavljeni riječima Petre Sigur govorili su stihove uz opojne mirise rascvjetane lipe, koji  se širio dvorištem.  Pridružila je pjesmom ponovno i Zrinka Posavec, zazivajući nerastanak pjesmom Hladan vjetar poljem piri,  u tom valeuru nastavljeni su 26. Kvirinovi poetski susreti, tonući u noć nošeni  dubokim glasom Ivana Novaka koji je taknuo i najdublje tonove našega srca ali je dosegnuo basom i mračne rimske sarkofage,  uzidane u temelje Bijele lađe, sarkofazi su iz 2. i 3. stoljeća.  Ne zna se, tko se probudio u njima je li Poncije Lupa ili Marko Mulvijo Narcis ali obistinile su se riječi ovogodišnjeg laureata Milka Valenta:

„stvarnost je napokon slomljena.

Narcis je priredio najveći tulum

u povijesti nestajanja.“ ( Facebook: „Suoči se s knjigom!“) 

I nestali smo u Sisačku noć, prepušteni vlastitosti.