Matica Hrvatska :: Sisak

O izloženim djelima govorit će gospodin Hanibal Salvaro, član Međunarodne akademije za keramiku i autor izložbe

Izložbu će otvoriti gospođa Đurđica Vuković, predsjednica Matice hrvatske Sisak.

Izložba ostaje otvorena do 10. svibnja 2016.

Torbe, tašne, borše, novčanici i takuini samo su neki nazivi pokretne garderobe gotovo svake žene. Neka ih rijeđe, a neka učestalije mijenja i nabavlja, kupuje ili dobiva, često kao dragi dar u nekoj važnoj, a ponekad i nezaboravnoj prilici. U njima se pohranjuje sijaset važnih i naoko nevažnih sitnica. Istovremeno, torbe su verbalno nijemi svjedoci najintimnijih i  najzanimljivih životnih trenutaka. Neke nam zaista prirastu srcu, a neke čak smatramo srećonošama.  Vremenom one postaju svojevrsna neispričana osobna enciklopedija, koja je vrlo individualna, smještena u podsvijesti poput nenametljive prijateljice.  One imaju i svoje vizualne aspekte, jer su ustvari pokretne skulpture koje često sinergično predstavljaju raznolike aspekte osobnosti vlasnika ili korisnika. Torbe su također svojevrsna vizualna iskaznica osobe, ali i humanog ambijenta u kojem živi i djeluje.

Ovo su samo neke od mogućih asocijacija kada se površno ili pažljivije motre keramičke skulpture Đure Medek, koje akcentuiraju torbe kao predmete u kojima se ogleda mnogo toga. Primjerice Primorci, među koje spada i Đurđa, poznati su pomorci, turistički djelatnici, graditelji, arhitekti, znanstvenici  i umjetnici.  Od davnina im je svakodnevica ispunjena transkulturalnom i transkontinentalnom komunikacijom, što je neminovno utjecalo na formiranje specifičnog i duhovno bogatog životnog okruženja. Senzibiliteti koji proizlaze iz takvog stanja duha rezultirali su svojevrsnim porivom da skulpturalnost torbi bude, ovaj put, osnova vizualnog izražavanja, u kojem osjećaj za vizualni sklad i harmoniju može rezultirati umjetnički opravdanim i zanimljivim djelima. Skulpture kojima su torbe ishodište, a ne predmeti koji se reproduciraju u glini, svojim dekorativnim "siromaštvom" samo naglašavaju opravdanost jednostavnosti. Tome svakako pridonosi svojevrsna suverenost tehničke provedbe oblikovanja. Dojam je kako su nastale na jedan jednostavan, lagan i neizmučen način, kao da su samo izvučene iz ormara. Sve ovo govori o autoričinom osjećaju za sklad forme i boje, koji je neopterećen imperativom uspjeha. Možda se u njima reflektiraju i priče pomoraca o dalekim i zanimljivim putovanjima, što su se sa zanimanjem slušale i prepričavale. Tu su i druženja s onima koji su puno toga negdje napravili i izgradili ili projektirali. Đurđa preskače verbalne izričaje, jer su joj primjereniji kreativna komunikacija i vizualni komentar, u kojem su keramičkim umijećem naglašeni  skulpturalni i vizualni aspekti torbi, s naglaskom na naizgled nevažnim detaljima. Ustvari, na jedan asocijativan način, pretače mnoga čuvstva, sjećanja i iskustva u toplu dugotrajnost