Basic HTML Version
4
riječi
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
jeva etničko čišćenje njemačkih i talijanskih građana, bleiburški masakar, hapšenja i progone zagovornika građanske
demokracije.
Postrevolucionarna praksa na hrvatskoj kulturnoj sceni
U tom kontekstu razumljivo je zašto nekadašnji revni zagovornici «revolucionarne prakse» danas u Hrvatskoj
ignoriraju Mirovnu revoluciju koja predstavlja najsvjetliji trenutak u povijesti čovječanstva. Na miran i civiliziran način
okončana je “borba” građana za konkretnu slobodu pojedinca u totalitarnim sustavima europskih država od Labe do
Urala. Na mirnim prosvjedima građana, koji su počeli 9. listopada 1989. u Leipzigu, ispred crkve sv. Nikole okupilo se,
unatoč prijetnjama istočnonjemačkoga režima, oko 70-ak tisuća prosvjednika.
Prosvjedi, kojima su se pridružili uglednici iz znanosti i kulture, održavali su se u Leipzigu svakoga ponedjeljka
nakon molitve u evangeličkim crkvama, a uskoro su zahvatili cijelu Istočnu Njemačku. U Istočnom Berlinu 4. stude-
nog 1989. na glavnom trgu
Alexanderplatz
okupilo se gotovo milijun građana koji su svojim prosvjedima zahtijevali
od komunističkoga režima ono što je njihovim susjedima na Zapadu bila po sebi razumljiva pojava: slobodu kretanja
i govora te slobodne demokratske izbore. Mirovna revolucija građana u Istočnoj Njemačkoj završila je 9. studenoga
probijanjem Berlinskoga zida koji je simbolizirao totalitarni sustav ograničavanja građanske slobode.
Nakon 28 godina građani Istočnoga Berlina mogli su mirno posjetiti Zapadni Berlin.
Pala je konačno “Antifašistička zaštitna utvrda” (Antifaschistischer Schutzwall) koja je državljane Istočne Nje-
mačke štitila od kontrarevolucionara sa Zapada. Znakovito je da je Treći program hrvatskoga radija 25. obljetnicu Mirov-
ne revolucije obilježio na neobičan način sudjelovanjem trojice prononsiranih bivših marksista iz područja književno-
sti, filozofije i politologije. Rasprava se odvijala pod motom “Na koga se srušio Berlinski zid?” Očito, na one građane u
koje se svojedobno pucalo s puškarnica na zidu.
Kada je riječ o kulturi, nažalost, nismo se još oslobodili vremena za kojih je sve moglo biti stigmatizirano
kao loša teorija u kontekstu ideološki nametnute revolucionarne praksa. U društvu gdje uopće nije bilo revolucije,
dominirao je mit revolucionarne prakse. Žalobno je što se sve to odvijalo u području kulture, a paradoksalno je da mit
postrevolucionarne prakse još uvijek dominira na hrvatskoj kulturnoj sceni.
Krajnje je vrijeme da se u hrvatskoj kulturi etablira jedan novi oblik prakse koji nije vezan uz revolucionarnu
praksu ideologizacije u svim segmentima kulture. Složeni proces deideologizacije podrazumijeva također i reafirmaciju
i aktualizaciju europske kulturne baštine kojoj također pripada i pluralizam hrvatske kulture. U tom pogledu potrebna
je rehabilitacija prakse u izvornom, aristotelovskom značenju riječi, lišena svih predrasuda i ideoloških natruha.
Dimitrije Popović: METAMORFOZA, bronca, 23x49.5x28cm, 1990.