Basic HTML Version
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
riječi
3
takvoj kulturnoj močvari ne začuđuje da je famozna zagrebačka Močvara postala kultni simbol današnjega vremena
odumiranja kulture.
Tradicija mrtvo slovo na papiru
Jedan od najpoznatijih njemačkih filozofa 20. stoljeća Hans-Georg Gadamer u svomu djelu
Istina i metoda
(1960.) analizirao je posebnost i osjetljivost humanističkih znanosti te upozorio na opasnost da uvijek iznova budu
podvrgnute pošasti ideologizacije. Predmet izučavanja i istraživanja u humanističkim znanostima nije nešto apstrak-
tno i nama strano, nego ono čemu mi pripadamo: kultura i misaona tradicija kao plod ostvarenja ljudskoga duha.
Humanističke znanosti imaju za zadaću razumijevati, njegovati i posredovati ono što nazivamo
humanitas
i
humanum
.
Gadamer je na primjeru obrazovanja nastojao objasniti po čemu se humanističke znanosti supstancijalno
razlikuju od prirodnih i tehničkih. U obrazovanju osobno upoznajemo i studiramo baštinjene kulturne sadržaje te
tako izgrađujemo vlastitu osobnost. Svjesnim prihvaćanjem kulturnih sadržaja postajemo dio tradicije koja u nama
nastavlja dalje živjeti. Baštinjena kultura živi jedino u razumijevanju. Bez posredovane povezanosti sa sadašnjošću, bez
aktualizacije i recepcije, tradicija ostaje mrtvo slovo na papiru.
Umjetnost i baštinjena kultura trebaju uvijek iznova pronaći nove načine aktualizacije, interpretativnoga razu-
mijevanja jer jedino tako mogu sačuvati svoju univerzalnu aktualnost. Jedno od temeljnih kulturoloških pitanja jest
kako aktualizirati kulturne vrijednosti humanističkih znanosti u današnjem vremenu, odnosno, kako omogućiti da
tradicija nastavi sa svojim životom i djelovanjem u našem društvu. Važno je pri tome istaknuti da tradicija ne obu-
hvaća samo tekstove i umjetnička djela nego isto tako kulturne institucije i životne forme koje se oblikuju u procesu
njegovanja kulturne baštine.
Primjeri brutalnoga prekida s tradicijom došli su do izražaja posebice u Francuskoj i u Oktobarskoj revoluciji.
Francuska revolucija, iako je završila terorom i diktaturom, i danas slovi kao majka svih revolucija te kao takva pred-
stavlja, unatoč svim kritikama, kolijevku epohe moderne. Sve pristaše prosvjetiteljstva, ugledni književnici i filozofi,
glazbenici i umjetnici nisu skrivali svoje oduševljenje idejama slobode, jednakosti i tolerancije koje je plakativno pro-
klamirala Francuska revolucija. Većina tih uglednih mislitelja, kao primjerice Kant, Schiller, Goethe, Hegel, Friedrich
Schlegel, istodobno se distancirala od okrutne prakse revolucionara, smatrajući da se ideje Francuske revolucije mogu
ostvariti na miran i dostojanstven način.
Znakovito je da je britanski filozof i parlamentarac Edmond Burke izrijekom osudio Francusku revoluciju zbog
apstraktnog obilježja proklamiranih ljudskih prava, koja je moguće ostvariti samo na miran način kao građanin države
u sklopu državnih institucija. Revolucija je za Burkea suvišna pojava koja iza humanih ideja prikriva totalitarnu praksu
te kao takva zavrjeđuje jedino osudu. Engleski karikaturist iz vremena Francuske revolucije James Gillray proslavio se
karikaturama u kojima je ismijavao diskrepanciju između proklamiranih ideala revolucije i okrutne prakse revolucionara.
Najpoznatija karikatura “Vrhunac francuske slave – trijumf slobode”, prikazuje vješala s obješenim svećenikom
i sudcem. Pored njih sjedi jakobinac i svira violinu, a u pozadini se vijori francuska trobojnica, simbolizirajući trijumf
pravednosti. Svatko tko vidi ovu potresnu karikaturu, odmah će početi duboko suosjećati s obješenim kontrarevolu-
cionarima.
Revolucionarni teror u ime pravednosti i kulture
Jakobinski Komitet javnoga spasa provodio je u ime pravednosti, slobode i jednakosti nezapamćeni teror nad
francuskim građanstvom. Uhićeno je i osumnjičeno više od pola milijuna Francuza, a tijekom četverogodišnje vladavi-
ne osuđeno je na smrt više od 40 tisuća, uglavnom, nedužnih ljudi. Uvođenjem “Kulta razuma” (
Culte de la Raison
),
jakobinski revolucionari su na nerazuman način odbacili cjelokupnu kulturnu i religijsku tradiciju.
Svatko tko pročita Chateaubriandovu knjigu “Genij kršćanstva” (
Le Génie du Christianisme
; 1802.), primijetit
će kojeg su se kulturnoga bogatstva preko noći odrekli nepromišljeni revolucionari. Hegel je brutalni teror jakobinaca,
koji su provodili u ime slobode i s ciljem da se ostvari pravedno društveno uređenje, nazvao “furijom destrukcije”.
Izrijekom proklamirana sloboda prešla je u svoju suprotnost i manifestirala se kao teror jednakosti u ime deklarativne,
apstraktne slobode.
Hegel smatra da pojedinac može samo unutar državnih institucija, kao građanin države, ostvariti svoju slobo-
du i sva svoja građanska prava. Furije destrukcije uvijek će potkopavati državne institucije s revolucionarnim idejama,
ali jednom ostvarena sloboda građanina unutar države nema alternative. Godinama su se hrvatski kulturnjaci pozivali
u kulturi na kriterij «revolucionarne prakse», a svima nam je poznato da «revolucija» na našim prostorima podrazumi-