Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
5
Mirna Rudan Lisak
Mistični akord Aleksandra
Skrjabina kao marioneta Heinricha
von Kleista
„Razgovori s prirodom za svakog umjetnika ostaju
conditio sine qua non
. Umjetnik je čovjek, i sam priroda i
dio prirode u prostoru prirode.
Ono što se mijenja nakon što se čovjek rasprostre u okviru tog prostora jest samo broj i vrsta putova koji tuda
prolaze, i u proizvodnji i u s njom povezanom proučavanju prirode.
Putovi često izgledaju vrlo novi a da to u osnovi i nije tako. Nova je samo njihova veza, ili su pak zapravo
novi samo broj i vrsta jučerašnjih putova. Biti nov u odnosu na jučer, uvijek je revolucionarna osobina, čak i ako time
veliki stari svijet još nije uzdrman. Stoga nema potrebe da radost zbog naše novine bude okrnjena, širokog povijesnog
podsjećanja trebalo bi se čuvati samo onda kada grčevita potraga za novinom ima za cijenu prirodnost.“
1
Paul Klee
Kratke biografije umjetnika i uvod
Aleksandar Nikolajevič Skrjabin
(Moskva, 6. siječnja 1872. – Moskva, 27. travnja 1915.) ruski je
skladatelj i pijanist, koji je početno razvio visokolirski i idiosinkratski tonski jezik inspiriran glazbom Frédérica Chopina.
Za razliku od kasnijih Roslavetsa i Schönberga, Skrjabin je preko misticizma razvio rastući atonalni glazbeni jezik koji
je prethodio nagovještajućoj 12-tonskoj ljestvici i drugoj sljednoj glazbi.
Može ga se smatrati primarnom figurom ruskog glazbenog simbolizma, kao
i praocem serijalizma.
Skrjabin je glazbeni talent naslijedio od majke, pijanistice Ljubov
Petrovne Ščetinine koja je umrla samo godinu dana nakon njegova rođe-
nja, stoga mu je očeva sestra Ljubov Aleksandrovna Skrjabina pružila prvu
glazbenu poduku. Godine 1882. počeo je pohađati privatnu nastavu klavi-
ra kod Georgija Eduardoviča Konjusa te je iste godine upisao Moskovsku
kadetsku školu. Istodobno je pohađao nastavu kod ruskog pijanista i peda-
goga Nikolaja Zvereva. U svojim ranim godinama također je bio opčinjen
dramskom umjetnošću, pa kada je kao dijete na poklon dobio minijaturnu
repliku kazališta, odbacio je mogućnost da slijedi upute drugih autora te je
samostalno pisao i izvodio vlastite kazališne komade – sve odreda tragedije.
Godine 1888. Započeo je studij kompozicije na Moskovskom konzervato-
riju kod Sergeja Tanejeva i studij klavira kod Vasilija Safonova. Studij kom-
pozicije trebao je kasnije nastaviti kod Antona Arenskog, ali je zbog nesu-
glasica s novim profesorom odustao od diplome. Unatoč tome, s velikim je
uspjehom 1892. diplomirao klavir i za nagradu dobio malu Zlatnu medalju.
1 Klee (P.),
Zapisi o umetnosti,
Esotheria, Beograd, 1998, str. 25.
Skladateljev portret iz 1902. godine