Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
251
Vinko Drača
Htio sam ljubiti tvoju pjesmu
Moram ti reći
te su me noći
tvoje usne opijale jače
od svih daljina kojima sam se predavao
blago crvenilo
me poticalo na nestanak
jedino me ona tanka granica između zore i noći
znala tako voljeti
No više od svega
htio sam ljubiti tvoju pjesmu
Glas je drhtao
plahom iskrenošću laneta
no nije mu trebalo dugo da pokori
vrhove zgrada
i da uvjeri travu
da je tuga divna kada pleše
Onda se raspukao
krhotine
sjajnije od ivanjskih vatri
bile su predivne i oštre
lako su probole srce u trenutku
kad sam sa sebe skinuo oklop depresije i rebara
Nezaštićeno srce
vječno predano pjevu
i vjetrovima žive ljubavi
A gubio sam se među tvojim rukama