Basic HTML Version
250
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
VIJADUKT
Hodam po čeličnoj konstrukciji zračnog luka
na mjesta upražnjene globalizacije.
Vijadukt strši iz ljudske osame,
osujećen neonskim svjetlima
Adidasa
,
na grozničavoj pozornici uličnih života.
Street life
ili dugobradi beskućnik.
Što želi biti bijeli kamen u meni?
U ulici
Gluhe presudnosti
topivo vrijeme upliće mi se u sjedine.
Vijadukt je aerodrom za moje ptice.
Moram pjevati bez predaje,
dok razum biva savladan pokretom tranzicije.
Dimitrije Popović: USKRSNUĆE, ulje na platnu asamblaž, 35x46cm, 1996.