Basic HTML Version
252
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
slijedio plave kolosijeke vena
jesu li moji prsti u tvojoj slatkoj krvi
ili sam to ipak ja?
Zveket narukvica
kao saraband drevne djece
oko majskog drveta
Ipak
više od svega
htio sam ljubiti tvoju pjesmu
Spoticala se o krinoline žalosnih vrba
“Dođi ovdje”- zvala je zelena svila proljetnog ruha
a tad promukli vrisak
naruši uštogljeni mir njihovog bala
pjevala si onako kako pjevaju
ljudi koji bol i sreću
istoče sa dna boce
ispiju čašu pobunjenog duha
i pjev postane suza
Jer dodiri su
neodoljivo smrtni
A koža ti je bila vrela
toliko vrela da sam spalio usne
na tvom tijelu
sad su pepeljaste
i s njih vreba tek izgorjeli poljubac
uskoro
će mi i meso
početi mirisati po lomačama
I tad ću umirati
kao neizgorjela vatra
onog stoput spominjanog
sutra
Ipak, najviše od svega
želim ljubiti tvoju pjesmu