Basic HTML Version
244
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
naravno da nisam i naravno da me izgrebalo.
prava ženska priča. kraljica uči princezu kako se odrasta.
odzvanjalo je moje psovanje i negodovanje putevima na kojima nikoga nema.
lupkalo je biserje po plastičnoj kanti.
sutradan ih je majka mljela. mljela je dukate u flajšmašini.
onda ih je danima sušila. sušila je brilijante.
ona je travarica i alkemičarka ali o tome malo govori.
divlje ruže mirisale su na odlazak i dolazak istovremeno.
Vida sam srela slučajno i (namjerno) izgubivši okladu odveo me u svoj podrum.
na rešou sam skuhala čaj.
pjenio se C-vitamin. potekle su mi sline prije no što sam kušala.
znači ti si ubirala ove dragulje
kaže.
jesam.
prije mnogo stoljeća
nastavlja
ljudi bi molili danima i blagoslivljali
bogatstvo pred njima.
ljepota i trnje su lice i naličje istog.
Vid je u elementu.
Perzefonina majka zna kako miriše kraj ljeta. sad je na nama
da ugrijemo ovaj podrum.
dok mi Vid grije stopala među svojim dlanovima pijemo čaj.
topao i svet dašak bogova. i ogrebotine su već jedva vidljive.
ovo je vrijeme buđenja.
UHO VELIKO KAO ZID
u svakom stanu u zgradi postoji jedan zid (onaj
iza kojeg je kupaonica i dimnjak) kroz
kojeg se sve čuje. uho veliko kao zid.
i bez želje imaš uvid u tuđe rituale.
osjećaš da te dodiruje
prisutnost onih s druge strane
samo sklopiš oči i vidiš ih mada ih ne
prepoznaješ u hodniku.
kad susjedi odu na ljetovanje znaš to jer ti zid kaže.