Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
243
što misliš
koliko teži ova magla?
pitam ga
magla ti je u glavi
nasmije se Vid
leptirskim pogledom
TKO SE NIJE SKRIO NE ĆE BIT NI PRONAĐEN
Vid mi je otkrio stari orah s granom udobnom za sjedenje.
kad se iskobeljam ispod
toplog popluna svakodnevice sjednem na nju
i odmah znam što želim – ništa. sjediti na grani
dok mi koža upija
lepršavu svjetlost kroz mlado lišće.
(nitko ju ne posjeduje samo za sebe
mada treba kradom preskočiti ogradu).
stotinu metara dalje odvija se povijesni događaj.
mutanti s aureolama testosterona
stoje na tramvajskoj stanici pred
izbočinom na drvetu nalik na vaginu
i vrhom kišobrana uz smijeh dodiruju ono što će uskoro
doslovno.
stotinu metara dalje ne postoji
dok sjedim na orahovoj grani. Vid
leži izvaljen na travi. šutimo. ne priliči
u ovakvim trenucima banalizirati ni misao ni pokret ni
drvo koje lista bez naše želje i očekivanja.
ŠIPKOVA PRINCEZA
crveno pod noktima. pikavo. reckavo.
malo dlakavo. miriše na putove koji su tako blizu
ali ljudi nikada ne prolaze njima.
majka me pozvala da beremo šipak.
ili divlje ruže (ovako zvuči bolje.)
šipak iz filtera nije ništa u usporedbi
s crvenim draguljima povješanim po trnovitom grmlju.
majka je naglasila da ima trnja i neka obučem dugu odjeću.