Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
245
više vjeruješ zidu nego sebi (točni kao sat
imaju svoje rituale).
najednom ušute navike. ljudi su u većini slučajeva
samo svoje navike.
kad odu
šutnja svojim jezikom oblizuje
zid i ostavlja slinavu nelagodu. kažem Vidu:
ljudi su lišeni privatnosti do te mjere da ovo zvuči kao početak ludila
.
Vid mi odgovara
ovo je društvo opsjednuto privatnošću
zato što svatko poduzima sve mjere
da je se riješi.
već sljedećeg dana kad susjedi odu
jezik šutnje se razrijedi. tišina dobiva
svoje živo tijelo. kao tiha korota.
intimniji smo s nepoznatima
no s nama samima
kaže Vid.
u trenucima tišine i zid se odmara od svoje uloge posrednika.
RUPA POD OBLACIMA
Vida možeš sresti samo ako ga ne tražiš
(inače ga pomete nevidljiva metla).
protočan je. ni na što se ne vezuje.
kaže mi da brinem o glupostima
da banaliziram čaroliju.
svijetu se prilazi kao igri
a ne komornoj skladbi. ozbiljnoj i strogoj
kaže
svijet ćeš osvojiti igrom a ne aoristom.
Vid.
vjetar na ljuljački.
pitomi demon.
vodonoša.
noćnik koji bdije nad usnulima.