Basic HTML Version
18
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
dobro poznavati pokrete tijela i vješto ih preuzeti od prirode, a kao model može mu poslužiti i marioneta, jer za njeno
je tehničko ostvarenje presudno postojanje dvaju
prirodno
uvjetovanih smjerova kretanja. Kunz ističe da je za lutkinu
dražest karakteristična upravo ravnoteža tih dviju suprotnih težnji.
Osim toga, nastavlja gospodin C..., „lutke imaju i tu prednost što su antigravita-
cijske, dakle protiv sile teže. One ništa ne znaju o inertnosti materije, o tom svojstvu
koje se najviše odupire plesu, jer je sila koja ih podiže u zrak snažnija od one koja ih
privlači k tlu.“
39
Hegel u ravnopravnosti sile teže i onoga što djeluje protiv sile teže ćuti prizvuk života, jer sve živo u sebi nosi
neku proturječnost kao identitet suprotnosti. Stoga se snaga života, i još više moć
duha
, sastoji u tome da proturječ-
nost postavlja u sebe, da je podnosi i svladava. Upravo zato što je proizašao iz umjetnikova duha, Skrjabinov se akord
također može smatrati antigravitacijskim, ali to neće isključiti činjenicu da se i lutka i akord
opiru
: marioneta lutkaru,
a muzički akord vlastitome mediju. Naime, svaka aktivna disonanca predstavlja stanje u kojemu akord napušta norme
ili konvencije svoga medija, pa skladatelj nužno radi pod njegovim pritiskom. S druge strane, što je red aktivniji, on se
više razvija, pa će njihovim uvođenjem skladatelj među tonove unijeti veću raznolikost promjena. Veze koje se među
njima tada uspostave za Deweya su, jednako kao u prirodi i životu,
dinamični
oblici interakcije. One su – kao i kod
marionete – istinska guranja i potezanja, skupljanja i širenja, one određuju lakoću i težinu, podizanje i padanje, pa
čak i harmoniju i neslaganje. Jednom kada ti otpori kreiraju neizvjesnost razrješenje će se postići usklađivanjem svih
udruženih energija, koje se međusobnim suprotstavljanjem moraju poništiti.
Nakon napora, lutkama, kao i vilenjacima, tlo je potrebno samo da bi ga okrznuli,
te trenutnom sugestivnošću iznova oživjeli zamah udova. Trebamo ga da bismo na
njemu mirovali i oporavili se od napora plesa. Dakle, radi se o momentu koji očito
sam po sebi nije ples, tvrdi gospodin C..., i s kojim se ne može učiniti ništa drugo nego
ga odstranjivati što je više moguće.
40
U ovom je opisu moguće prepoznati simetriju – čudesni splet ravnoteže svih sukobljenih energija i
ritma
, koji
se javlja samo onda kada je pokret prorijeđen odmorištima i stoga uključuje mjeru.
41
Simetrija, dakle, jednako kao i
lutkin ples u sebi pohranjuje pauze, stanke i predahe, ali Dewey – za razliku od gospodina C... – smatra da ih nikako
ne bi trebalo izbjegavati, jer one naglašavaju i definiraju
kvalitetu
samog pokreta . „Pause macht Musik“, Skrjabin bi
kao skladatelj kratko dodao, ukazujući na to da je očigledno riječ o kompliciranoj interakciji energija, o čijoj prirodi ovisi
krajnji karakter stvari – kako ćemo ga u konačnici doživjeti. Jer, estetski objekti ovise o napredno stečenom iskustvu, pa
će konačna procjena ravnoteže ili simetrije ovisiti o sposobnosti cjeline da unutar sebe na okupu drži najvišu raznoli-
kost i svrhu suprotstavljenih elemenata. Drugim riječima, za ravnotežu su podjednako presudni i moment vezanosti i
moment slobode,
42
stoga će marioneta biti konstruirana tako da svi rasplesani udovi svoje jedinstvo ostvare u
žarištu
čitavoga tijela – presjecištu svih sila napregnutih između prepoznatljivih dijelova cjeline. Pritom postignuta ravnoteža
jest balansiranje – distribucija njihovih težina s uvažavanjem načina na koji one djeluju jedna na drugu.
Umjetnik kao znanstvenik
Još je Platon vrijednost umjetničkog djela procjenjivao jednako kao vrijednost bilo kojeg znanstvenog istraži-
vanja, i to po mjeri teorijske, osobito matematičke spoznaje.
43
Stoga nije neobično da se u potrazi za objektivnošću
lijepoga klasični skladatelj Skrjabin emancipirao od svih relativnih odnosa, kako bi gotovo znanstvenim metodama
došao do apstraktnog djelokruga ideje i njezine istine. Ideju o umjetniku koji ne razmišlja jednako koncentrirano i
dubiozno kao znanstvenik Dewey smatra apsurdnom, jer umjetnik u procesu vlastita rada sebe kontrolira
sam
, držeći
se za povezanost onoga što je već učinio i onoga što će tek učiniti. Međutim, kada bi zadatak umjetnosti bila istinitost,
to jest, kada bi umjetnost u određenoj mjeri bila konkurencija
umnoj
spoznaji, bi li tada, kao što je tvrdio Platon, cilj
umjetnosti nužno morao biti svođenje vidljiva svijeta na nepromjenjive, općenite i
vječno
važeće oblike? Jer, premda
percepcija odnosa između onoga što je učinjeno i onoga što se iskušavalo tvori djelo inteligencije, umjetnik ipak stremi
nekoj višoj,
neiskazanoj
stvarnosti – duboko u sebi kontradiktornoj, neuhvatljivoj, čak nekoj vrsti božanske objave,
poruke koja nikad ranije nije primljena, za koju Eco smatra da se nikad u potpunosti ni ne može primiti.
39 Kleist (H. V.),
O marionetskom kazalištu
, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2009, str. 11.
40 Kleist (H. V.),
O marionetskom kazalištu
, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2009, str. 11.
41 Više o tomu vidi u: Dewey (J.),
Art as Experience,
Penguin Group (USA) Inc, New York, 2005, str.
186.
42 Više o tomu vidi u: Kleist (H. V.),
O marionetskom kazalištu
, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2009, str. 76.
43 Više o tomu vidi u: Panofsky (E.),
Idea
, Golden marketing, Zagreb, 2002, str. 15.