Basic HTML Version
16
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Karakterističnim elementom manirističke umjetnosti Panofsky smatra njen unutarnji dualizam, unutarnju
napetost
, a kako maniristi usprkos proizvoljnosti svojih kompozicija teže strogom sažimanju cjeline slike, oni u konač-
nici ostvaraju još strože unutarnje povezanosti. Sukladno tome, marioneta na čijem težištu lutkar izvodi svoje pokrete
kao da svojim kretnjama želi ukazati na neraskidivu povezanost svih svojih posebnih dijelova, a kada njeno tijelo
poprimi razne nepredvidive, fizički izvedene strukture, ono pokazuje da je njeno unutarnje ustrojstvo analogno uro-
đenom ustrojstvu čitavoga svijeta.
Nekoliko stoljeća nakon manirističkog uzdižućeg pla-
mena Eco u nama bliskoj epohi moderne umjetnosti tako-
đer uočava da kompozicija kao što je Pousseurova ‘Mobiles’
postavlja jedan novi problem, kojimnas motivira da na područ-
ju
otvorenih djela
priznamo jednu vrlo ograničenu kategoriju
djela u pokretu
. Ako se pak obratimo literarnom području, on
smatra da ćemo, umjesto suvremene analogije, pronaći izvan-
redni nagovještaj: radi se o Mallarméovoj ‘Livre’, „djelu koje je
za pjesnika osim krajnjeg cilja njegove aktivnosti predstavljalo
sami cilj svijeta (
La monde existe pour aboutir à un livre
).“
33
Moderni su se muzičari također okrenuli istom autoru,
pa skladatelj Pierre Boulez na predavanju u Darmstadtu izno-
si sljedeće: „Početak nove muzike treba tražiti već u
Mallar-
méovoj
poetici simbolizma. Imenovati predmet znači oduzeti
mu polovicu draži, stoga se predmet zamjenjuje simbolom i
simbol postaje duhovnim pokretačem nove estetike. U novijoj
glazbi ton je izoliran od funkcije tonaliteta pa će autor ton
ili grupu tonova organizirati svojom voljom. Izbor koji izvrši
postaje pravilo i stvara čvrstu
unutarnju
logiku.“
34
U modernoj će se umjetnosti logika prije ostvariti
putem imaginacije, nego putem matematičke formulacije,
navodeći na pomisao da je Skrjabin u tjelesnom ustrojstvu
marionete pronašao maštoviti duhovni pokretač za sklada-
nje tonskog sustava svojevrsne
superkromatike
– gdje je često
rabio sintetske ljestvice, odnosno specifične i posebno odabrane nizove tonova. Na tim su ljestvicama nastajali i sin-
tetski akordi, koje je najčešće modelirao superponiranjem različitih oblika intervala kvarte. Jedan od takvih je i mistični
akord, u kojemu se svijet više ne reflektira kao kruta hijerarhija konačnih i nepromjenjivih obrazaca reda, nego se, kao
što bi rekao Eco, odjednom ukazuje kao nešto pokretno i promjenjivo, čemu kontradikcija i suprotnost ne čine zlo
koje se kroz apstraktne formule reda treba ismijavati, nego samu oprugu života. Jer, upravo život od nas stalno traži
nova objašnjenja, kako bi se postupno izjednačio s promjenjivim oblicima koje stvari poprimaju u svjetlosti ispitivanja.
Organsko kao organizam
Osjećaji živog organizma ne javljaju se kao nešto izdvojeno, nego oni „prožimaju sve udove i nalaze se na
stotinama i stotinama mjesta. Pa ipak, u istom organizmu ne postoje tisuće bića koja osjećaju, već samo
jedno
, jedan
je subjekt.“
35
Premda život organske prirode u sebi nosi razliku između udova i duše, Hegel smatra da on predstavlja
nešto više u odnosu na neorgansku prirodu upravo zato što se ta razlika istodobno probija kao idealno jedinstvo
cjelokupnog organizma. Budući da se njegova slobodna samostalnost prije svega očituje u sposobnosti
samokretanja
,
marioneta jest i ostaje formom neorganske prirode, koju bez lutkara doživljavamo kao beživotnu tvorevinu siromašnu
duhom. S obzirom da i takva tijela imaju svoju stalnu prostornost, ona su istovjetna mjestu za koje su vezana, ili
se pak pokreću pod utjecajem izvana. Njihove kretnje, dakle, ne potječu od njih samih, pa kada se kretanje na njima
jednom iskaže, ono se pojavljuje kao neki njima strani utjecaj te su u svome reagiranju usmjerena na to da ga ponište.
Sposobnost lutkinih udova da i tada očuvaju svoju individualnost pokazuje da je ona konstruirana na počelima
organske
prirode, jer upravo ta njena osobina tvori suštinsku razliku između dijelova jedne cjeline i udova jednog orga-
33 Eco (U.),
Otvoreno djelo,
Izdavačko preduzeće „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1965, str. 45.
34 Suvremeni skladatelj, red. prof. Bogdan Gagić, po sjećanju na predavanje u Darmstadtu na Internationale Musikinstitut für Neue Musik 1966.
35 Hegel (G. W. F.),
Estetika I
, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1975, str. 120.
Lambert-Sigisbert Adam: PROMETEJ, 1757., Louvre, Pariz.