Basic HTML Version
14
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
model
za uspješno stremljenje prema savršenstvu. Tatarkjevič piše kako je Palladio sebi postavio pitanje o tome koji
bi oblik bio najsavršeniji i najizvrsniji (
la più perfetta e la più eccelente
) i stoga primjenjiv za hram. Tada je odgovorio:
„Takav je oblik okrugao, pošto je od svih najjednostavniji, najmonolitniji, najjači, najsadržajniji i najbolje odgovara
oličenju jedinstva, beskonačnosti, monolitnosti i pravednosti Boga.“
28
Njegove su građevine još jedno svjedočanstvo klasične vizije svijeta, koje dokazuje da su arhitekti idealizmu
težili jednako često i ustrajno kao što su to činili umjetnici i znanstvenici. Usprkos tome, kada su se moderni arhitekti
nekoliko stoljeća kasnije odvažili posegnuti za
kuglom
kao okosnicom vlastita koncepta, povjesničar umjetnosti Hans
Sedlmayr za takve ekstravagancije nije imao sluha, čudeći se kako se kod takvih građevina ne zna što je gore, a što
dolje, zapravo u njima se po Sedlmayru nemoguće orijentirati uopće.
Sedlmayrovu je zbunjenost moguće razumjeti ukoliko pretpostavimo da je on u pojmu
raznolikosti
, potpunoj
suprotnosti formalnom savršenstvu kugle, vidio neizostavnu nositeljicu organizacije. A onome tko estetski promatra
stvar na način da prije svega cijeni njeno primjereno organiziranje, Eco sljedeću proporciju drži zanimljivom: „Jedinstvu
forme i sadržaja na konstitutivan i određujući način nadređuje se jedinstvo esencije i egzistencije. (...) Forma plus sadr-
žaj nisu još ništa. Ali kad se uz Božje sudjelovanje forma i sadržaj ujedine u čin egzistencije, tek se tada uspostavlja
odnos organizirajućeg i organiziranog.“
29
Andrea Palladio: VILLA ALMERICO-CAPRA, poznata kao VILLA LA ROTONDA,
1569., Vicenza
Frank Gehry: KUĆA KOJA PLEŠE, 1996., Prag.
(Nekada: GINGER & FRED)
Ecovom opisu organskog života dijalektički je proturječno Hegelovo tumačenje mrtvih formi, koje on zbog
njihove pravilnosti i simetrije naziva
apstraktnima
. Premda uz njih naposljetku veže pojmove zakonitosti i harmonije,
on smatra da su pravilnost i simetrija moguće samo kao
izvanjske
odlike nekog predmeta. Međutim, unatoč tome
što za Hegela ne postoji mogućnost da simetrija zaluta izvan područja forme, arhitektura je pokazala kako izražajni,
asimetrični i često rastvoreni oblici savršenu pravilnost ostvaruju upravo u neuhvatljivim dubinama vlastite građe, i
to bez obzira na odabrani presjek – u svakom dijelu, kao i u cjelini. Prema tome, ni živahno tijelo u pokretu nipošto
ne može biti lišeno neprestanog uspostavljanja i poništavanja savršeno izbalansiranih potiskivanja, neophodnih za
svako slobodno gibanje.
Eco stoga kompromis pronalazi u činjenici da je jedna struktura na različit način organizirana uslijed zahtjeva
područja u kojemu se rađa. U granicama ove situacije, ona teži poprimiti najjednostavnije i najpravilnije crte, najveću
ravnotežu, jedinstvenost, simetriju, homogenost i konciznost, a te su karakteristike iste one spontane tendencije
prirodnih
procesa, pa se one također smatraju dobrima zato što su prirodne.
Otuda ljudska percepcija teži za time da oblike gleda pridržavajući se prirodnih zakona organizacije. Stoga kada
Dewey u prirodi u prvom planu percipira ustrojstvo
energija
, on će spontano zaključiti da je umjetničko djelo zapravo
njihova organizacija. Štoviše, on prirodu udruženih snaga smatra
presudnom
za umjetničko djelo, jer se nije moguće
suprotstaviti činjenici kako su one te koje su ponajviše organizirane i da organizacija ne postoji izvan njih. Po takvom
tumačenju i marioneta kao predstavnica fizikalnih zakona i muzički akord kao nositelj umjetničkog izraza iz svojeg
sadržaja prije svega zrače najvišom razinom organiziranosti energija. U tom smislu obje forme prihvaćaju
Claritas
svetog Tome koja uzlazi odozdo, iz najdublje nutrine stvari, kao samoočitovanje organizirajuće forme.
30
Podudarnost tih dviju naizgled nepovezanih paradigmi jest u njihovoj
skladnosti
, koju postižu emitiranjem
najvišeg prirodnog Zakona. Ona njihove strukture čini univerzalnima, jer za harmoniju je potrebna organiziranost po
28 Tatarkjevič (V.),
„O savršenstvu“, u:
Istorija šest pojmova
, Nolit, Beograd, 1980, str. 364.
29 Eco (U.),
Umjetnost i ljepota u srednjovjekovnoj estetici,
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2007, str. 97-98.
30 Više o tomu vidi u: Eco (U.),
Umjetnost i ljepota u srednjovjekovnoj estetici,
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2007, str. 103.