Basic HTML Version
12
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
sasvim oprečna pristupa: intuitivni (umjetnički) ili logički (znanstveni). On je razlikovao spoznaju putemmašte ili spo-
znaju putem intelekta, spoznaju individualnog ili univerzalnog, spoznaju pojedinačnih činjenica ili njihovih odnosa.
Drugim riječima, spoznaja je za Crocea ili tvoriteljica slika ili tvoriteljica pojmova. Unatoč tome, u permanen-
tnoj se naklonosti idealizmu pokazalo da su znanstvenici jednako kao i umjetnici težili uklanjanju
estetskih
nedostataka
prirode. Očito je da se u oba slučaja radi o iskonskoj potrebi, duhovnom nagonu kao produžetku psihološki uvjeto-
vanih težnja, stoga Eco zaključuje da nam „načelo neodređenosti i kvantna metodologija ništa ne govore o svijetu,
nego samo o izvjesnom načinu
opisivanja
određenih aspekata svijeta.“
20
Pa ipak, kvantna je fizika korak bliže prema
Bogu, a kada u modernoj književnosti u Joyceu pronađemo pojam ‘kvantuma energije’, Eco kaže da se zapravo misli
na aristotelsku
dynamis
.
Nužno je pripomenuti da je oko 1900. godine tvorac kvantne fizike bio Max Planck, dok je 1905. Rutherford
otkrio jezgru atoma. Niels Bohr, koji je radio zajedno s Rutherfordom, predložio je 1913. model atoma sličan minija-
turnom Sunčevom sustavu, gdje se elektroni vrte oko jezgre kao nama poznati planeti oko Sunca. Univerzalni Zakon
glasi da je sve što je u velikom također i u malom, a kvantna fizika mogla je modelirati čudno ponašanje materije u
konzistentnom matematičkom modelu, iako nikada nije mogla objasniti zašto se elektron ili foton u jednoj situaciji
ponašaju kao čestica, a u drugoj kao val.
Postaje jasno da znanost i umjetnost podjednako podliježu bipolarnom naponu svijeta, koji je po Johnu
Deweyu određen činjenicom kako je svaka spoznaja rezultatom interakcije između živog stvorenja i nekog aspekta
svijeta unutar kojega živi. Zato Dewey – slično kao i Croce – iskustva koja dovode do spoznaje uglavnom dijeli na
intelektualna i praktična, prije negoli osobito estetička, i to zbog interesa i svrhe koji ih pokreću i kontroliraju. Jer svako
je iskustvo po Deweyu sastavljeno od interakcije subjekta i objekta, između bića i njegova svijeta, ono nije isključivo
tjelesno niti duhovno, bez obzira na to koliko jedan ili drugi faktor prevladava. Ipak, ne smije se zaboraviti da je estetska
spoznaja za svetog Tomu bila složena jednako kao intelektualna ili znanstvena, i to zato jer se odnosi na isti predmet:
na materijalnu zbilju.
21
Stoga možemo smatrati da se umjetnik treba više obazirati na razum nego posebni nečiji uži-
tak, rekao bi Panofsky, jer „djelo mora biti univerzalno i savršeno, inače se radi u mraku.“
22
Studiranje postaje sredstvo kojim umjetnik ovoga postaje svjestan, i kojim zadobija nužan temelj za stvaranje
iz
duha
, smatra Hegel, dok skladatelju Aleksandru Skrjabinu kao da je studiranje marionete bilo sredstvo kojim je zado-
bio materijal i sadržaj za vlastite muzičke koncepte. Zato se nakon proporcija ili odnosa između različitih veličina – u
potrazi za iskazivanjem beskonačnog u malom – s univerzalne razine spuštamo na nižu, tražeći prije svega ljupkost u
marioneti i jednom muzičkom akordu. Kretanje je usmjereno od jednostavnijih do onih kompliciranijih, upravo organ-
ski koncipiranih konstrukcija višega Reda.
Muzička proporcija kao univerzalni red
Proizlazeći iz glazbenih teoretiziranja kasne antike i ranog srednjeg vijeka, estetika proporcija poprimala je
razne, sve složenije oblike, no Eco uočava da se teorija istodobno malo pomalo iskušavala u dodiru sa svakodnevnom
umjetničkom stvarnošću. „U samom području teorije glazbe proporcija je postupno postajala tehničkim pojmom ili
barem formativnijim kriterijem,“
23
kaže on, te prvo filozofsko svjedočanstvo o kontrapunktu pronalazi već kod Škota
Eriugene. Osim toga, tehnička su otkrića u povijesti glazbe sve više navodila na misao o
određenim
proporcijama, a ne
o proporciji po sebi. Tako će se proporcija, kao atribut lijepoga, ostvariti na bezbrojnim razinama sve dok ne dosegne
svemirske razmjere cjeline, ostvarujući svijet kao Red.
Premda izlažući to stajalište sveti Toma iznova iznosi kozmološke teorije s kojima smo se u osnovi već susreli,
Eco smatra da stranicama na kojima on izlaže taj opis kozmičkog poretka ne manjka osobna snaga i stanovita origi-
nalnost tona. Može li, prema tome, proporcija svijeta biti drugo negoli matematički red?
Panofsky se u potrazi za odgovorom na isto pitanje osvrnuo na arhitekta koji je predvidio nazore teorije umjet-
nosti više nego stoljeće unaprijed. U Albertijevom tumačenju harmonije, naime, nalazimo da je ona izvjesno usk-
lađivanje i suglasje dijelova u jednoj cjelini u određenom broju, proporcionalnosti i redu, onako kako to zahtijeva
concinnitas
, odnosno apsolutni i najviši prirodni Zakon. Razvijajući svoje hipoteze, koje su vrlo slične Vitruvijevim,
on nadalje iznosi kako možemo utvrditi da je ljepota nekakvo suglasje i stapanje dijelova u onome čemu pripadaju,
koje se zbiva po određenom broju, određenju i smještaju, tako kako zahtijeva sukladnost, to jest potpuno i prvotno
načelo prirode. Čuvenu definiciju Panofsky je zbog kratkoće formulirao ovako: „Ljepota je izvjesna razumna skladnost
20 Eco (U.),
Otvoreno djelo,
Izdavačko preduzeće „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1965, str. 144.
21 Više o tomu vidi u: Eco (U.),
Umjetnost i ljepota u srednjovjekovnoj estetici,
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2007, str. 96.
22 Panofsky (E.),
Idea
, Golden marketing, Zagreb, 2002, str. 151.
23 Eco (U.), Umjetnost i ljepota u srednjovjekovnoj estetici, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2007, str. 49.