Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
9
Gospodin C… reče da je čovjeku jednostavno nemoguće u tome dostići lutku;
samo Bog bi se na tome polju mogao mjeriti i materijom, te je to ono mjesto gdje se
uzajamno dodiruju oba kraja prstenastoga svijeta.
10
Ukoliko je gospodin C... u pravu, fragmentarna bi spoznaja čovjeka postavila u samo središte između apsolut-
nog (Božjeg) sveznanja i potpunog (lutkinog) neznanja. Stoga je neminovno zapitati se postoji li za čovjeka moguć-
nost zatvaranja spoznajnoga kruga, te što bi za područje umjetnosti moglo značiti iskazivanje univerzalnog Zakona
putem tako malenog predmeta kao što je jedna marioneta? Drugim riječima, možemo li, kao James Joyce, u tako sitnoj
strukturi postići ogledalo svijeta – umjetno, ali spektakularno reducirati stvarnost – sposobni, kao što je rekao Eco,
svaku stvar staviti u relaciju, i to u vrijeme današnjih metodologija koje nam također omogućuju definiranje opet par-
cijalnih vidova stvarnosti, dok istovremeno negiraju mogućnost jedne krajnje i potpune definicije?
Bez obzira na sve nedoumice, Boetije nas podsjeća da su temelji uzroka svih pojava u njihovim
zajedničkim
proporcijama. On u duši i u tijelu čovjeka vidi podvrgnutost istim zakonima kakvi ravnaju glazbenim pojavama – koje
pak potječu iz harmonije svemira – pa se u njegovim očima mikro i makrokozmos prožimaju, i to matematički i estetski
istodobno. Sklad se, dakle, u svakom stvorenju nalazi podjednako, ali ipak ne kao fizička, nego kao
psihološka
propor-
cija.
11
Stoga cijeli problem kao da je niknuo u trenutku kada je čovjek izgnan iz raja, kad je – prisiljen ili svojevoljno
– napustio prirodu kao dio sebe i zauzeo distancu prema njoj.
Sandro Botticelli: ROĐENJE VENERE, c. 1485., Galleria degli Uffizi, Firenca.
Umjetnost kao priroda
Hegel prirodnu ljepotu smatra prvom ljepotom uopće, jer on u prirodi vidi najbliskije utjelovljenje ideje čovjeka.
A kada se promišlja o ljepoti, pritom se ne misli nužno na apstraktni pojam, već se često poziva na stvarna iskustva.
Zato su svi filozofi u prirodi vidjeli izvor iz kojega je čovjek spoznavao različite
kategorije
ljepote, koje su umjetnici
potom sustavno ugrađivali u svoja umjetnička djela. Za umjetničku će ljepotu Hegel reći da je u duhu rođena i u
njemu preporođena, i upravo će zbog toga umjetnički lijepo postaviti iznad prirodno lijepoga. No, taj se viši položaj
umjetničkog djela ranije osporavao, jer se tumačilo da priroda i njezine tvorevine prije svega predstavljaju Božje djelo,
proizvedeno njegovom dobrotom i mudrošću. Stoga se Platon svakom oponašanju usprotivio, opisujući umjetnost
tek sjenom sjene rođene iz Božje ideje.
Hegel je Platonovo tumačenje opovrgnuo podsjetivši da Bog također djeluje i u čovjeku i preko čovjeka, pa
se opseg Božje djelatnosti ne može ograničiti isključivo na prirodu. Zaključno je upozorio: „To pogrešno uvjerenje
moramo odbaciti ako želimo prodrijeti do pravog pojma umjetnosti.“
12
Štoviše, Hegel je umjetnički lijepo istaknuo kao
jedinu
pravu
ljepotu, koja kao ideal predstavlja istinski predmet estetike. Zato nije neobično da Benedetto Croce niti
10 Kleist (H. V.),
O marionetskom kazalištu
, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2009, str. 12.
11 Više o tomu vidi u: Eco (U.),
Umjetnost i ljepota u srednjovjekovnoj estetici
, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2007, str. 34.
12 Hegel (G. W. F.),
Estetika I
, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1975, str. 31.