Basic HTML Version
6
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Premda je skladao i simfonijska djela, Skrjabin je pretežito skladao za glasovir. S vremenom je napustio tradi-
cionalno poimanje tonalitetnosti te je stvorio vlastiti tonski sustav, osobito iskazan u njegovim sintetskim akordima.
Jedan od najpoznatijih takvih akorda upravo je mistični akord. Budući da ga je obilno rabio u svojoj posljednjoj dovr-
šenoj skladbi
Prometej
: Poema vatre, poznat je i pod nazivom
Prometejev akord
.
Vjeruje se da je Skrjabin bio sinestezist koji je pojedine tonove ‘vezao’ uz određene boje. Tako je, primjerice, u
Prometeju
skladao i dionicu za svjetlosne orgulje. Težio je, poput Wagnera, idealu sveobuhvatnoga umjetničkog djela
(
Gesamtkunstwerk
) te je njegov nedovršeni
Misterij
trebao biti sinteza svih umjetnosti gdje je zamislio uporabu čak i
određenih mirisa.
Svoje skladateljsko poslanje Skrjabin je shvaćao kao misaonu slobodu, kao težnju prema višem stupnju ljudske
svijesti.U posljednjem se desetljeću svojega života potpuno predao misticizmu – djelomično pod utjecajem teozofskih
filozofa – uronivši u dekadentni, egzotično minuciozni stil koji je, na neki način, zvukovnim ekvivalentom takozvane
‘nove umjetnosti’. Njegove najznačajnije skladbe su sonate, preludiji, etide, mazurke, valceri i nokturna za klavir;
Koncert za klavir i orkestar
u fis-molu, op. 20 (1896-1897);
Sanjarenje
, simfonijska pjesma op. 24 (
Rêverie
, 1898);
Prva
simfonija
u E-duru, op. 26 (1900);
Druga simfonija
u C-molu, op. 29 (1901);
Treća simfonija
u C-molu, op. 43 – Božan-
ska poema (
Divin poeme
, 1902-1904);
Poema ekstaze
, simfonijska pjesma op. 54 (
Le Poeme de l’Extase
, 1905-1908);
Prometej
:
Poema vatre
, simfonijska pjesma op. 60 (
Prométhé
:
Le Poeme du feu
, 1908-1910) i
Misterij
(1914-1915,
nedovršeno djelo).
2
Heinrich von Kleist
3
(Frankfurt na Odri, 18. listopada 1777. – Berlin, 21. studenoga 1811.) njemački je
dramatičar i pripovjedač, koji se po duhu i stilu kreće između klasike i romantizma. U svojim dramskim djelima uklanjao
je granice između tragedije i komedije, stoga njegovo kazališno pismo pronalazi svoje mjesto na onom „teško odredi-
vom graničnom području gdje se kategorije slijevaju jedna u drugu“, točnije gdje „komedije tendiraju prema groteski,
a drame kobnih sukoba prema pomirljivom rješenju.“
4
Ne ustalivši se ni u jednom dramskom rodu i sa dva za živo-
ta praizvedena kazališna komada, dramatičara Kleista mogli bismo
najsažetije okarakterizirati dvjema osobitostima: nezaustavljivim tra-
ganjem za isključivo osjećajnom potkom kao povodom za junakovo
djelovanje, te gotovo fobijskim pronalaženjem paradoksalnosti unutar
situacija, zbog čega junakova sudbina završava tragično. Veliki broj Kle-
istovih anegdota prenosi dogodovštine iz vojničkog života i temelji se
na autentičnim ratnim zbivanjima. Naime Kleist, podrijetlom iz pruske
plemićke obitelji, pristupio je 1792. godine – sukladno obiteljskoj tradi-
ciji – 3. bataljunu gardijskog puka u Potsdamu, te je sudjelovao u voj-
nom pohodu protiv Francuske 1792.-1793. i u opsadi prve građanske
republike na njemačkom tlu u Mainzu. Kleist je u službi ostao sve do
1799. godine (1795. promaknut je u zastavnika, 1797. u potporučni-
ka), kada je, sukobivši se s obitelji, odlučio posvetiti se znanstvenom
studiju i književnosti.
Godine 1810. Kleist je u Berlinu pokrenuo dnevne novine pod
nazivom B
erliner Abendblätter
, koje su donosile lokalne vijesti i čija je
svrha, kako je najavljeno, bila
pružanje razonode svim slojevima puka
i poticanje nacionalnog osjećaja
. Novine su izlazile do proljeća 1811.,
kada je zbog pooštrenih odredbi cenzure tiskanje obustavljeno. Sam je
u njima objavio
Zaratustrinu molitvu, Razmatranja o svjetskome kreta-
nju, Pismo slikara sinu, Najnoviji odgojni plan
te svoje anegdote. Među njima, u četiri nastavka, i razgovor
O marionet-
skom kazalištu.
S druge strane, nužno je spomenuti da Kleist, ne podređujući se praksi koja se uvriježila u njegovih suvre-
menika, nije ostavio nikakav čist ili neprijeporan estetsko-programski spis, već ćemo njegov umjetnički credo morati
prikupljati iz raznovrsnih anegdotalnih, estetskih, filozofskih ili političkih zapisa, često i ne znajući kamo ih točno
smjestiti, da li kao literarno pismo u fikciju ili u neosporno pragmatičnije oblike feljtonističkog ili epistolarnog pisanja.
Stoga u želji da se s kazališne i lutkarsko-tehnološke strane približimo Kleistovom razgovoru
O marionetskom kazalištu
2 Popis svih Skrjabinovih djela vidi u:
Hull (A. E.), A Great Russian Tone-Poet Scriabin
, Kegan, Paul, Trench, Trubner & Co, New York, 1918, str. 278-281.
3 Ovo je skraćena i prilagođena verzija Skrjabinove biografije od: Trojanac (D.), Pogovor hrvatskom izdanju u: Kleist (H.V.), O marionetskom kazalištu, Scarabeus-naklada,
Zagreb, 2009., str. 89-109.
4
Njemačka književnost
, Ur. Žmegač (V.), SNL, Zagreb, 1986, str. 84.
Anton Graff: HEINRICH VON KLEIST, c. 1808.,
Kügelgenhaus - Museum der Dresdner Romantik, Dresden