Basic HTML Version
44
riječi
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
M?n?na, crnana,
I cara izvara? (b?lva)
Trci metit na tej brecit? (zajac)
Kipi grnac za cokom? (s?lnce)
Ili ove pitalice:
Kako si?
Kakon kosit proleti! (dobri); (zimi - zle)
Pital jedan človik ćoravog človeka:
- Jel ti žal što si ćorav?
- Bože ne daj; samo kad ti nesi gluv!
Pital magarac jenog škulara:
- Što la od tebe da ilezne kad toliko učiš?
- Ne znam što la da izlezne, ali sigurno magarac ne!
Računske zagonetke.
Odgovaram na samo dva pitanja koja nabrajanju prethode:
Dva nene i dva sina podele tri jabalke i svaki dobije po jenu jabalku? Kako to? Če su bili: deda, nena i sin.
Dve noge side na tri noge i drže jenu nogu u ruki. Dođu četiri noge i uzmu jenu nogu iz ruke. Onda dve noge od
čuda uzmu tri noge i se fuce (= bacati za nečim, u nešto) u četiri noge, koje od stra’ puste jenu nogu i pobegnu. Kako
to? Človik sidi na stolku s tri noge i drži u ruki nogu od kokoške. Mačka dođe i mu ukrade nogu od kokoške. On se
fuci stolkam (= stolicom) s tri noge za mačkom, koja od stra’ pusti nogu od kokoške i pobegne.
Pripovijetka.
Nisam nimalo zadovoljan bio s onim pripovijetkama koje sam čuo, pa sam odlučio, pošto nemam
narodnoumjetničke kreacije poput one iz Homerove Odiseje (s motivom muža na svadbi svoje žene), da navedem
ono što su mi kazivači iznijeli prilikom razgovora s njima. Dakako da ne želim prejudicirati, ali bojim se da su neki
običaji o kojima sam govorio na putu da postanu legenda.
Međutim o usmenoj sam predaji govorio prilikom navođenja podataka o podrijetlu karaševskih Hravata što oprav-
dava navedeni podnaslov.
No, moram napomenuti da je narodne pripovijetke iz karaševskog kraja, zabilježio Balint Vujkov
95
;da mu je skoro
polovicu od ukupno 41 pripovijetka kazao Ivan Žigmul Pavlonjin (1893.-1990.), rođen u Nermidu; koji je živio s
junakom priče i plakao umjesto njega; što traje i danas.
Iz te zbirke navodim jedan primjer navedena kazivača, kao izuzetak izuzetka. Naime, rijetkost je da se u karaševskom
mjestu rađa više od dvoje djece, što, vidjet ćemo, nije slučaj s Žigmulom, koji veli:
Prvo govornje
Ja sam bil mojo starešini jedinajstri rođaj. Tako će moja brata su svi se oženili, ponapred ilzli nadvor na ženitbu, a
mene su manuli da uživam starinju mojega oca, tako će moj stari nena i mama su ostali sa mnom malim.
Kako je nastalo Karaševo
Bujanje, na Selištu, morali su doti u Karaševo. To smo mi čuli od naši stari kako su došli Bujanje u Karaševo, će su bili
siljeni da idu z Buja u crkvu na Mostište i onda su se krenuli po svemu u Karaševo. (Mostište je na jenoj lepoj ravnici
pore vode đe se stavljaju dve vode: Nermićka reka i Klokotićka, a daleko je od Karaševa 2-3 km. Tamo je najbolja
oranica, a iza nje su Slana bara Đeluk i Polje. (kazala Lina Hacegan, rodena Frana; 21. srpnja 1949.)
Brata su sekli libru
Ako umre dete i ostane drugo dete, veruje se da te mu se duša vratiti i da te uzeti i dušu živoga diteta, višti, brata, i la
da ga povede saš njom. Da se to ne dogodi, i da se živi brat zaštiti, nena i mama nadu drugo dete (bilo koga, može i
95 v.Cvjetovi mecave, Hrvatske narodne pripovijetke iz Madarske, Rumunjske, Austrije i Cehoslovacke, Zagreb, 1971.