Basic HTML Version
temabroja
hrvati
u
rumunjskoj
temabroja
riječi
43
Ne svaka muva za med!
Ne vrti zlo za dobro!
Pojavil mu put!
Spustil nos!
Svire mu pera od luka na guzu.
To je odnesla voda.
Uvatil paučinu!
Vrišti od slutno.
Dijaloške poslovice ili poslovice-pitalice.
Dijalog kao kompozicijsko i stilsko sredstvo omogućuje nam kontakt i
pomoću fatičke funkcije, fiksira razne životne pojavnosti što znatno pridonosi spoznaji, to jest učenju odgovora na
pojedina duhovita pitanja, ali i spretnosti, svježini misli, asocijacijacijama raznim itd.
De ima konj najviše meso? Pod kožom.
De se najprvo udri klin u novoj iži? U glavu.
Kad je vol najzamašan? Kad te zgazi.
Kad ubiješ zajeca, de padne? Na zemlju.
Kad zajec sidi i ne biži? Kad je pecen.
Koj zna svi jezici na svetu? Mutul (= onaj koji je nijem).
Koja je voda najgorka? S?lza.
Što da činiš kad si gladan? Da se gladiš po kormu.
Što človik nikad ne odzabi? Da je.
Što je na svetu najdobro i najzlo? Jezik.
Što ne truli u vodi? Kamen.
Paremiologizmi (frazeologizmi, poredbe, metafore). Sklopovi riječi i rečenice koje teku komunikacijskim činom,
ne zasnivaju svoju tvrdnju na riječi, već na ostvarenoj književnoj tvorevini, koja je ujedno i nositeljica poslovične
slikovne semantike. I karaševski su Hrvati bili u prilici da slikovnim nadopunama i aluzijama nadopune svoje tvrdnje:
Dimi kakon (= kao) koš.
Drkte kakon prut.
Ide kakon rak.
Lje kakon iz kabla.
Letna vreta je kakon slab človik - sidi pravo samo kad ju držiš rukom!
Učinil se kakon cambur. (Smrznuo se.)
Vonja kakon akov.
Vrti se kakon puveš (= prdež)u gat.
Živi kakon crkveni miš.
Živi kakon medvit u dupki.
Ž?lt kakon vosk.
Cini klini.
Cini pironji.
Prisukan čovjek
Njegov čovjek
Trn u oku.
Zagonetke. Zagonetke-pitalice.
Kontekstualna spona tipa što je to, da što im je, kod karaševskih Hrvata: što mi
što mi, zbog čega se nazimaju štomkanja, u funkciji je osvježenja duha, buđenja znatiželje, razvijanja sposobnosti ap-
straktnog mišljenja itd., čemu su i jezik i kompozicija prilagođeni. Profesor Josip Kekez navodi: Osim ljepote mišljnja
u pjesničkim slikama, i zagonetački jezik i njegov ritam bivaju ugodno zvučni 131.
Što, mi, što mi? S ustimi (ustimami) svežeš, s rukami ne možeš da razvežeš? (vjenčanje)
Što, mi, što mi? Bani crkva na jednoj nogi? (gljiva)
Danjom je sluga, a notom je gospoda? (metla)
Dva starca se čupaju za bradu? (grebenci)
Imam jednu ižu,
Nema obluk niti vrata
U njoj side četiri brata? (ori)