Basic HTML Version
promocije
promocije
promocije
promocije
riječi
221
Zlatko Kauzlarić Atač, slikar
Mirna Rudan Lisak: Apstraktna
reproduktivna kao produktivna
umjetnost
Jedan izuzetno velik čovjek, ako ga se sjećate, profesor Ivo Hergešić, rekao je jednom prilikom sljedeće: „Ako hoće-
te govoriti dugo, govorite napamet, a ako hoćete govoriti kratko, onda čitajte.“ Zato ću se poslužiti ovim papirom
ispred sebe.
Doktorice umjetnosti Mirna Rudan Lisak, je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 28. lipnja 2013.
obranila doktorsku disertaciju pod naslovom
Utjecaj Javljenskog i Skrjabina na novu re-produktivnu umjetničku praksu
uz 3D prikaz
. Mentori su joj bili profesori Igor Rončević i Marcel Bačić. Kao što Mirna ističe, zasluga za prihvaćanje
teme pripada prof. Rončeviću koji je u temi prepoznao prevagu likovnoga područja, iako danas čitajući knjigu koja je
ispred nas nisam više tako siguran u to.
Bez obzira na sve nedoumice, dok Leonardo da Vinci u svom pisanom djelu pod naslovom
Trattato della pittura
tvrdi
da je upravo slikarstvo najviši domet umjetničkog stvaranja, drugi filozofi u duši i u tijelu vide podvrgnutost zakoni-
ma kakvi ravnaju glazbenim pojavama. Tako je za posljednjeg velikog filozofa antike Anicija Manlija Severina Boetija
muzika izrazom praiskonskog Božjeg očitovanja, a čovjek je, kao što piše Umberto Eco, usklađen s tom mjerom
svijeta. Na koncu ljepota, podvlači Mirna Rudan Lisak, pripada svakom biću u metafizičkom smislu. Međutim, kada
se promišlja o ljepoti ne misli se nužno na apstraktan pojam, već se često poziva na stvarna iskustva.
Usljed vlastite spoznajne ograničenosti, piše u svom istraživanju Mirna, čini se da čovjek ljepotu ipak nikada neće
uspjeti razumjeti nikako drukčije nego djelomično. Vitla tako Mirna Rudan Lisak s pojmovima i imenima Aristotela,
Platona, Boetija, Hegela i Benedetta Crocea, citira Umberta Eca, spominje Vitruvijeve dimenzije ljepote kao i Erwina
Panofskog, teoretičara i povjesničara umjetnosti, zajedno s njegovim stajalištima o umjetničkom stvaranju koje je po
njemu analogno postupcima same prirode, i tako dalje i tako dalje…
No, kada se govori o ljepoti, osobno ne mogu zaobići Krležu koji u svom predgovoru
Podravskim motivima
Krste
Hegedušića piše: „U sveopćem sumraku bogova, ljepota je danas posljednja boginja kojoj gasne njen metafizički
dijadem. Sumnja u božansko podrijetlo tog tajanstvenog božanstva raste iz dana u dan. I ta suvremena dedivinacija
posljednjih onostranih tajna i takozvanih nadzemaljskih nadahnuća u suvremenoj estetici postala je istinom tako
jednostavnom kao Arhimedov poučak.
Jučer u romantici ili gotici pojmovi o ljepoti ili o vremenu nisu bili empirijski, jer ljepota je bila tajnovita, ogromna
praslika sviju mračnih slutnja i sve je zemaljske i materijalne pojave čovjek mogao eliminirati iz toga tajanstvenog
pojma o ljepoti, a ona je ipak ostala da lebdi nad zemaljskim i nad posljednjim stvarima nestvarna i neshvatljiva kao
kakva mutna skolastična rečenica nad otvorenim grobom.“
I kao što se Krleža razmahao u tom predgovoru Hegedušićevim
Podravskim motivima
, tako i Mirna Rudan Lisak u
svom doktoratu, a zatim i u svojoj knjizi pod naslovom
Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost
, traži
smisao u odnosima između dvojice modernih produktivnih i jednog suvremenog reproduktivnog umjetnika. Ona
već na početku knjige i sama upozorava kako na prvi pogled nema ničega zajedničkoga u djelima skladatelja Alek-
sandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića. „No u trenutku kada se odabranoj temi pri-
stupi multidisciplinarno, percepcija prestaje biti uvjetovana jednim apsolutnim centrom pa sve perspektive postaju