Basic HTML Version
166
riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
rao, samo je išao za svojim poslom i nekako kriomice
pogledavao ljude. Tada se po prvi puta pojavila priča,
nagoviještaj mogućeg, tko zna što je u onom razgovoru
Viktor Mucnik rekao Mati i otpustio ga nekažnjenog.
Započele su kolati različite priče, fantastične zamisli,
pa sve do toga, da je Mate, Mate ribar, čovjek, špijun
Viktora Mucnika jer tako se po nekima Mate i ponašao,
promatrao je ljude iz prikrajka, s broda, na obali i kažu,
pamtio tiho izgovorene riječi i izraze lica.
Drugi su odmahivali rukom i bavili se svojim poslom.
I sam znaš, do novca je bilo teško doći, istina, neki su
radili u obližnjem kamenolomu, no bilo je više strada-
vanja nego zarade, drugi su plovili i njihove su obitelji
živjele bolje, a preostali, kako tako. U tim je godinama
napravljena i prva ambulanta, dolazio je više puta tjed-
no i liječnik a zatim i jednom tjedno zubar. Otvorene
su i dvije trgovine a ribarnica je radila odlično.
Ljudi su osjećali napredak, škola je obnovljena, prva
četiri razreda, poslije su djeca išla u Greben, mjesto,
koliko udaljeno, manje od tri kilometra.
-Što je bilo s Matom ribarom?
-Ah, s njim. Hm. On je nekoliko godina poslije ono-
ga razgovora dobio posao poslovođe u Velikoj luci, u
skladištu ribarnice. Znaš, zanimljivo je, Mate više nikada
nije navratio u svoje mjesto i iako je imao obiteljsku
grobnicu ovdje, sahranjen je na groblju u Velikoj luci.
-Je li se spominjala njegova moguća veza s Viktorom
Mucnikom?
-Svašta se pričalo, nečega je sigurno bilo. No, pričalo se
jedino i to glasno kako je samo Viktor Mucnik zaslužan
za ambulantu, za obnovu škole, za kamenolom i ostalo.
-Što ostalo?
-Pa znaš i sam, najbolji omladinci dobivali su stipendije i
odlazili u škole u Veliku luku ili još dalje.
-Da,- nastavi Tomo sjetno – Viktor Mucnik se na svoj
način brinuo o mjestu i mještanima.--- --Oprosti- po-
malo mu ljutito kažem – ništa osobito Tomo, baš ništa.
-Čekaj, čekaj- brzo će Tomo.
.Nakon tih nekoliko godina idilična mira čuli smo kako
je Viktor Mucnik odselio u glavni grad i radi u Mini-
starstvu kao vrlo visoko pozicionirani službenik, što ja
znam, šef odjela ili tako nešto. I negdje nakon godinu,
dvije, evo ovdje, u šumici, započela je izgradnja vile, ve-
like kuće na kat s jednostavnim linijama i s natkrivenim
manjim bazenom. Vila je bila gotova za nekoliko mjese-
ci, okružena zelenilom, bazen napunjen vodom i znaš
tko se uselio, no dobro, tek povremeno je dolazio sa
ženom i jednim djetetom, točnije djevojčicom.
-Tko?
-Viktor Mucnik s obitelji.
-I?
-Viktor Mucnik je bio vlasnik najljepše, najotmjenije
kuće, prave vile s bazenom u našem mjestu. Doku-
menti u općini nedvojbeno su to potvrđivali.
-U redu, dobio je kredite s minimalnim kamatama, ze-
mljište mu je darovalo mjesto a država platila nešto,
recimo dio gradnje. I to je sve je Tomo?
-Ne, rekao sam ti da je Viktor Mucnik rijetko dolazio,
doista rijetko, poslije, sve rjeđe. Češće je dolazila nje-
gova supruga s kćeri. Ljudi pamte kako bi ih dovezao
crni automobil i po njih došao kada su odlazile. Osim
pristojna pozdrava Mucnikova supruga nije na drugi
način komunicirala s mještanima. Nisu išle na plažu, ri-
jetko bi šetale obalom.
I tog smo ljeta čuli kako je Viktor Mucnik postao mini-
star s velikim ovlastima, on se brinuo za sigurnost.
Njegovo se ime redovito pojavljivalo u novinama, čulo
se često na radio postajama, na televiziji. Uvijek hva-
ljen kao beskompromisni borac, navođen kao primjer
odgovorne osobe sve dok se nije pojavila kratka vijest
kako ministar Viktor Mucnik daje ostavku na sve duž-
nosti zbog bolesti i odlazi u mirovinu.
Par mjeseci iza umirovljenja Mucnik se pojavio u vili,
izvrsno je izgledao i ostao evo, sve do danas, posve
sam. S njim nije došla ni žena ni kćer, niti su ikada više
viđene s njim. Nakon tog dolaska nije napuštao mjesto.
Ljudi su ga najčešće viđali kako sjedi u hladu vrta i čita
novine ili spava u ležaljci. Jedino ga je posjećivao trgovac
Martin donoseći mu potrebno jednom tjedno. Novine
mu je redovito donosio poštar. Zanimljivo je reći, kako
je jednom, pijani poštar štucajući rekao, kako osim no-
vina ništa drugo nije donosio Mucniku, što mu je bilo
čudno, za tolike godine niti jedno pismo.
Znaš, ponekad se govorilo kako je ustvari Mucnik zato-
čen u svojoj vili i jedino može izaći u dvorište.
Potkraj one države, u medijima su se znale spominjati
nedopuštene metode djelovanja posebice u vrijeme
ministra Viktora Mucnika i kako je on baš zbog surovo-
sti postupanja smijenjen i udaljen iz sustava. Navođena
su brojna imena mnogih stradalnika pa i ponetko iz
našega mjesta, rođaci naših mještana, prijatelji i znan-
ci. I netko je izračunao kako je proporcionalno najviše
stradalo ljudi iz njegova, Mucnikova kraja a on je sada
ovdje. Nakon dolaska nove državne vlasti pričalo se
uz neke čudne osmijehe kako je Viktor Mucnik ponu-
dio svoje usluge novom ministru sigurnosti. Poslije se
doista glasno pričalo kako je Mucnik bio vrlo aktivan i
onda se opet vratio u svoju vilu i evo, sjedi pogrbljen
klupi i tko zna što misli. Je li se sjeti bilo koga iz bilo
kojeg razloga?
Moram se prisjetiti kako su Mucniku nuđena značaj-
na sredstva za obnovu sjećanja, za barem jednu knjigu
memoara,no, on je sve takvo što odbijao. Ponekad je,
rijetko nastupao u medijima, istinu govoreći, ne odri-
čući se svoga složenoga djelovanja u prošlom sustavu