Basic HTML Version
132
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
kad odstoji na rubu topline.
Pa stisni se uz mene, jebemte!
prodojen uje
samo onako
bezglasno i bezvidivo
stegnutih šaka prošao je dan
kroz vrata tek miris oraha
hljeb crnoga kruha podatne pulpe
tri kapi maslinova ulja
svaka zajedan zasve zauvijek
kliznuše s mojih usana
i udružiše se na grudima
u zelenkastu mrlju
samo onako
strah od smrti značenja
ne volim tu sliku na zidu
u koju gledam
pribijenu
razapetu
izdanu
svijetu na uvid
samo onako
u blještav prorez
mrak stepeničast
se spusti
kao nekad
ovisnički mirno
bez suza
samo onako
nađem se u prostoru
između stanica korijena stabla
i sanjam o cvijetu
na grani
s koje sam pao
lepršajući
samo onako
ne volim taj čavao
taj mač
tu kuku
na kojoj visi slika
ostavljena
uokvirena
čovjeku na uvid
samo onako
Mogućnost oblika riječi koje nešto znače
Obris usne šupljine u kojoj nestajem u svakoj
noći postaje sve stvarniji sasvim neerotično
događanje koje oduzima komad po komadić
mogao bih biti hljeb kruha umotan u foliju
čokolada koja se topi na tjelesnoj toplini
neke nezanimljive priče pri kraju dana iza