Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija riječi
131
Robert Janeš
Pjesme
Večernja (Patetično-ironična)
Riječi nenapisanih pisama
sad izlaze iz starog nalivpera
na ove stranice
digitalno
Kao duhovi iz
Aladinove svjetiljke
120
vuku me za trepavice
da ne zaspim pred navalom noći
koja se budi
Čovjekovo je vrijeme vječnost u naborima,
reče Jean slušajući Edith kako pjeva:
Et dès que je l’aperçois,
Alors je sens en moi –
Mon coeur qui bat
121
Riječi nenapisanih pisama
sad odlaze iz starog nalivpera
u digitalni svemir
gdje će
(osjetivši ih
nekog sumornog nedjeljnog popodneva)
neka jedinka
reći:
No dobro – ionako nije kanio napisati Beethovenovu Devetu...
122
Pasta all’uovo
Kažeš – podsjećam te na tijesto:
nutra podatan, izvana mjesiv.
Na tihu vatru, dodati pesto
pa mi i okus postane podesiv.
Eto – dođosmo do tjestenine,
a ona je najbolja al dente,
120 prva zbirka pjesama Jeana Cocteaua
121 otprilike prijevod:I to što primjećujem, Osjećam sad unutar sebe – Moje srce je koje tuče.
122 riječi Hjalmara Arvida Boströma, kolege Leona Trouta (onoga koji godine
1.001.986 zapisuje zrakom po zraku svoja sjećanja na događaje po kojima je nastao
roman Galapagos Kurta Vonneguta), izgovorene na sprovodu prerano umrlog čovjeka