Basic HTML Version
92
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
Freske
Umotana u Lazarove ručnike prislanjam tijelo
na hladan zid, ukrašen gipsom i freskama.
U crkvi Ivana apostola,
svjetlost iz božjeg trbuha,
u vrijeme ljetnog i zimskog suncostaja,
različito ocrtava kamena lica.
Fridrich je u svrhu iskupljenja,
od gotičkih graditelja
naručio kopiju univerzuma,
jednak razmjer
najvećeg i najmanjeg.
Tajanstven tetraktis prostora.
Čovjek govori o povijesti, vremenu nastanka,
arhitekturi postajanja.
Lakom lopaticom struže naslage sa fresaka,
otkriva lica suvremenika s aureolama svetaca.
Zaigrani anđeli podsmjehuju se njegovoj ozbiljnosti.
Riječi histora odobravaju aplauzom.
I vraćaju se u slike na zidu, konačni prostor
kroz koji nema prolaza.