Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
93
Predvečerje u kojem drhte sva predvečerja
Uvečer kad vrhovi jasnih oblaka navlače noćne košulje,
ugodno je promatrati kako stvari gube obrise,
a svjetlost otječe u ocean noći.
Uređujem vrijeme kao biljke ispred zamagljenog prozora.
Pomičemure naprijed i unatrag, ali uvijek ista stabla
korijene se u kazaljkama.
Predvečerje u kojemdrhte sva predvečerja,
pozaspala jutra,
umorno poslijepodne.
Huk tišine u skrivenom satu, slap svjetlosti
u iznenadnom trenutku.
Nabori proživljenog i nacrt nadolazećeg.
Otisci na tijelima, nevidljive promjene;
izdržana bol i nedosanjana radost.
Plahi trenuci kao insekti bodu sjećanja.
Misli prianjaju za njihova ticala.
Klopka svijesti, mirakul ljepote.
Fotograf
Vrijeme je šuma, ljeto brza među stablima.
Ja sam fotograf,
ponekad snimam ljetne razglednice.
Uvećanom rezolucijombilježimdetalje:
ostarjele kuće i ljude, umorne mačke,
vodena isparavanja, večernje maglice.
Omara i dosada drhte u riječima razgovora, odsutnost
sjećanja, poneki blizak cilj, ispijena čaša vode.
Emulzija smrti vidljiva je na stvarima,
tijela traže nepostojeće zaklone.
Umorno zamirisala je noć žabljim izmetom,
ustajalommokraćom zaspalih životinja.
Snimam tamu, dubinu presušenog zdenca,
neriješeni korolar, nepoznate formule.
Shemu svijesti, što prije zaborav.