Basic HTML Version
2
riječi
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
Što se mene tiče, Staljin je postao lik u mojem životu tek u trenutku kada se fotografirao s Rooseveltom i
Churchillomu naslonjačima od pruća
5)
u Jalti. Ono što je prije bio, sukob s Trockim, velike čistke, bilo je to„prije“ i
nisamseosjećaoizravnoumiješanim.Naravno,misterijnevjerovatnihsamooptužbiumoskovskimprocesimaidalje
jebacao ledenu sjenu (naročitokada se isti scenarij ponavljaonaprocesimauBudimpešti i Pragu
6)
), nočinilo seda
sudivovskeratnelomačeumanjilesveostalelomačeiobjedinileihuistojpećiuozračjuneizbježnetragedije.Također
se i velika trauma onih koji su u političku borbu ušli prije nas – njemačko-sovjetski pakt ‘39. – slijegala u povijesti
nadolazećih godina (čak i bez detaljnog uvida, u Italiji inače slabo poznatih).
Ta je povijest započinjala ustankom protiv nacifašizma, gospodara one Europe s kojom sam se želio
poistovjećivatiisasvimeštogajenagovještavalo.Staljinkaodajepredstavljaotrenutakukojemjekomunizampostao
velika rijeka, većdalekooddivljeg i slučajnog tijeka svog ishodišta, rijekaukojususeulijevali pritoci povijesti.Tako
bihdaklemogaoodreditivlastitipoložaj:mojstaljinizam,kaoimojantifašizam, imalisuishodišteuistojvrijednosnoj
jezgri. Zbog toga, ja kao i drugi, stečenuantistaljinističku svijest nismodoživljavali kaopromjenu, već kaopotvrdu
vlastitih uvjerenja.
Nekažemdazamenenijepostojaladrugapovijest,neuskladivastomslikom.Radijebihbionajciničnijizagov-
ornikmakijavelizma,negojedanodonihkojikažu:„Staljinovizločini?Tkootomenijeništaznao?Uopćeunjihnisam
sumnjao“.Dakako,nitkonijenaslućivaoobujammasakara(čaki sadasvakonovovrednovanjebrojamilijunažrtava
opovrgavaprethodnokaopreoptimistično),nitiseznalokakavjetobiomehanizamgrotesknihpriznanjaupolitičkim
procesima (tražilasuseprofinjenaobjašnjenjaurevolucionarnoj psihologiji, premakojimasusevođeunemilosti i
bez ikakvenadesamoklevetali samodabi surađivalinarazvojusocijalizma, čak jeiKoestleru, koji jeotomenapisao
najdojmljiviju knjigu
7)
, nedostajalooptimizma), ali elemenata za razumijevanje –baremza razumijevanje kako su
postojalebrojnesivezone–nijenedostajalo.Mogloihseuzetiuobzir iline, štojerazličitoodvjerovati ilinevjerovati.
Naprimjer, biosamprijatelj FrancuVenturiu
8)
, koji jeotimstvarimaponeštoznao i kojimi ih jepripovijedaousvom
svojemprosvjetiteljskomsarkazmu.Jesamlimuvjerovao?Naravnodasammuvjerovao.Nomisliosamkakoja,budući
dasambiokomunist,moramsagledatitečinjeniceizdrukčijeperspektiveodnjegove,udrukčijojravnotežipozitivnog
inegativnog.Nadalje,izvućiiztogazaključkebilobiznačiloudaljitiseodpokreta,odorganizacije,odljudiitakodalje,
izgubitimogućnosti sudjelovanjaunečemuštomi jeu tomtrenutkubilovažnije...Takvoneprenošenje iskustva, ili
recimo,nebašuspješnoprenošenjeiskustva,ostajejednaodnajobeshrabrujućihrealnostipovijesnogidruštvenog
mehanizma,nepostojinačinkakoonemogućitinekojgeneracijizatvaranjeočiju;povijestidaljepokrećunepotpuno
ovladani poticaji, djelomična i nejasna uvjerenja, odabiri koji nisu odabiri i potrebe koje nisu potrebe.
Sadaćupokušati precizirati vlastitudefiniciju: staljinizamje jačaounuždi i drukčijeodonogašto jebilo, nije
nimoglobiti, iakose licepovijesti nijedoimalonimalosvidljivim.Tekkadasamshvatiokakose i unajprečoj potrebi
krijetrenutakukojemjeizbormoguć,aStaljinovjeunajvećemdijelubiokatastrofalan,svakoopravdanjestaljinizma
postalo je nezamislivo.
Dakako,postojaojeprostorukojemnikakonisammogaoprikritinegativnustranustaljinizma,atojebiomoj
izravni profesionalni prostor. Karakteristični za sovjetskuknjiževnost i umjetnost –otkad se revolucionarna epoha
bilaiscrpila–bilisusumorančemer islužbenaestetika, tesirovidekretskinaputci.Bezjasnoguvidakakofunkcionira
sovjetskisustavupravljanja,nisambiosklonodgovornostpripisati izravnoStaljinu(uvlastoručnopotpisaniminter-
vencijama činio se otvorenijimod svojih sljedbenika).
Situaciju samsebi objašnjavaoovako: ugodinama u kojima se komunističko vodstvoSSSR-a nametnulou
raznimkulturnimisrodnimpodručjimaživota,nekasupodručjamoglaprofitiratipodvodstvompravihkomunističkih
kreativnih ličnosti, dok sudruga–osobitoknjiževnost i umjetnost, poslije raznihsmrti i dobropoznatihsamoubo-
jstava– završilau rukamaološa i oportunista. Neštosam ipakbioshvatio, iakone i najbitnije: upravo je staljinistički
sustav nužno nametao prevlast ološa i taj je sustav bio apsolutistička monarhija, a ne internatsko upravljanje.
Kakobisenečasnimaonemogućiopristupkulturnojmoći,držaosamdajenužnostvorititeorijskoipraktično
5 Znamenitafotografijanakojuseautorreferiraustvariprikazujenavedenutrojicukakosjedena‘običnim’,drvenimstolicama,doksuspome-
nute–‘odpruća’–korišteneuPotsdamu,1945.,kadaseStaljinfotografiraouzbritanskogpremijeraC.AttleeaiH.Trumana,predsjednikaSAD-a(op.prev.).
6 MontiranapolitičkasuđenjaodržanasuponajprijeuMoskvi, 1936. –1938., radi Staljinovog razračunavanja sbivšimdrugovima iz
Oktobarskerevolucije,tesostalimistaknutimkomunističkimneistomišljenicimakojimajesuđenoizvanSSSR-a–naročitoBudimpeštaiPrag(op.
prev.).
7 ArtúrKösztler (1905. –1983.), rodomMađar, (raz)uvjereni komunist i većimdijelomsvogživotadosamoubojstvauLondonu,natu-
raliziranibritanskidržavljanin,autorjeznamenitogromanaPomračenjeupodne(njem.Sonnenfinsternis),ukojemseobračunavastotalitarističkom
ideologijom komunizma, osobito glede Staljinove diktature (op. prev.).
8 FrancoVenturi (1914. –1994.), istaknuti člantalijanskogPokretaotpora, tekaouvjereni antifašist,povjesničar i književnik, usvojim
sedjelima koncentriraona razdobljeprosvjetiteljstva u Europi 18. stoljeća te na noviju ruskupovijest, od19. stoljeća. Njegova djela, naročitoo
potonjem,uItalijisupostalaključnazarazumijevanjeuzrokaisilnicakojesudoveledoiutjecalena(pred)revolucionarnepromjeneucarskojRusiji
i posljedično u komunističkom SSSR-u (op. prev.).