Basic HTML Version
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik ž
riječi
3
djelokojebi spolitičkoggledištabiloneospornoi kojebiposlužilokaovrijednosniobrazacnovogadruštva. Zatoje
valjalos vlastitogobzora izostavitimnogo toga: komunizamjebiouski lijevakkroz koji je trebaloproći kakobismo
na drugoj strani otkrili beskrajan svemir. Mogao bih stoga„postulatu nužde“ pridodati prethodno izložen logički
zaključak:staljinizamjeposjedovaosnaguiograničenjavelikihpojednostavnjivanja.Raspolagaojevrloograničenomi
shematiziranomslikomsvijeta,unutarkojesuse,međutim,nametaliodabiriibitkezaprevlastvlastitihodabira,apreko
kojih bi se prividno već isključene vrijednosti vraćale u igru.
Upozadini svega togauočiosamkao jošuvijekdjelatanmodel tunevjerojatnutežnjupremakonvergenciji
intelektualacavođenihpraktičnimiinventivnimduhomteproletarijatausvomobnoviteljskomnastojanju,atojebilo
čudoruskerevolucije.Teksamnaknadnoshvatiokakojetatežnjaistomcilju(možebitnoprirodnonasljeđeruskerevo-
lucionarneisocijalističketradicije,prijenegorezultatsvjesnenamjereLenjinaiboljševikâ)trajalateknekolikogodinai
kakojujepotomStaljinraspršio,oduzimajućiradnicimasvakumogućnostrevanšaidesetkujućiintelektualceterorom.
Sadasam,eto,umogućnostidonijeticjelokupnijizaključak:staljinizamseprikazivaokaokrajnjatočkaprosvjetiteljskog
projekta,kojemujebiociljpodreditičitavdruštvenimehanizamprevlastiintelekta.Dogodiose,međutim,najpotpuniji
(možda i neizbježan) poraz tog projekta.
Toj slici moram dodati jedan osobniji detalj: moju utopiju da ću doći do poimanja svijeta koje ne bi bilo
ideološko. Intelektualnoozračjetihgodinabiloje,dakako,manjeideološkoodovogasada,nosvijetukojemsamse
kretaobiojezasićenideologijom. Jasamsebibio umisliokakobi svakiputdok jeStaljingovorio, ideolozimazapela
knedla u grlu. I to mi je pružalo veliko zadovoljstvo. Činilo mi se da je Staljin uvijek bio na strani zdravog razuma
protivideologije.Takavsumistavprijateljipriličnozamjerali,tadaiposlije,noonjeodgovaraopotrebidaseodredim
premamojimuobičajenim,vrloideologiziranimsugovornicima.Griješiosam,baremštosetičeStaljina.ZatojerStaljin
uopćenijenadilazioideologiju,jersamseumojojpovršnostipoistovjećivaosgorimideologizmom,jerkadaprimjeri
pristranemisli dolazeodvladara, ne značeništa, osimakoon sammože to sebi dopustiti jer jevladar. Pridružujem,
dakle,svojemnizuzaključakajošjedan:činilosedajestaljinizamutvrdioprvenstvopraksenadideološkimprincipima,
a zapravo je silomnametao ideologiju za ideologiziranje onog što se održavalo jedino silom.
Tek sada počinjem shvaćati kakvo je bilo stanje. Mislim na stanje između mene i Staljina, između mene i
komunizma.Revolucionarnipatos,CrveniOktobar,Lenjin,zamenesuuvijekbilidalekeutvare,jednokratnečinjenice,
neoporecivekolikoneponovljive.UproblematikukomunizmaušaosamuStaljinovodoba,alizbogtalijanskepovijesti,
i trebaosamulagatistalne naporekakobihusvojuslikuuveoSovjetskiSavez.Onarodnimsamdemokracijamavrlo
brzo stekaodojamkaoo iznimno izvještačenom i umjetnomputu, nametnutom izvana i odozgo.Mislio samda je
SSSRbiodrukčiji,dajekomunizam,nakongodinanajtežihkušnji,postaonekavrstaprirodnogstanja,dajebiodose-
gaonekuspontanost,vedrinu,zrelumudrost.Stvarnostsamoslikavaorudimentarnimpojednostavnjivanjemmojeg
poimanjapolitike,kojemujekrajnicilj,nakonsvihminulihizopačenosti,nepravdi ikrvoprolića,biopronaćiprirodnu
ravnotežu onkraj povijesti, onkraj klasne borbe, onkraj ideologije, onkraj socijalizma i komunizma.
Zbog toga samu Dnevniku putovanja u SSSR, koji samobjavio‘52. u listu Unità, bilježio gotovo isključivo
najneznatnijaopažanjaizsvakodnevnogživota;vedre,umirujuće,bezvremenskeiapolitičneslike.Takavnepretencio-
zannačinpredstavljanjaSSSR-ačiniomi senajmanjekonformističnim.Međutim,moj pravi grijehstaljinizmabio je
upravo taj: kakobih se obranio odnepoznatemi stvarnosti, a koju samna neki način naslućivao i koju nisamželio
imenovati,služiosamsemojim‘neslužbenim’jezikomkojijeslužbenomlicemjerjupredočavaovedriminasmijanim
onoštojebiladramainapetost i razdor. Staljinizamjebioidobrodušna, sladunjavakrinkakojajeskrivalapovijesnu
tragediju u nastajanju.
Gromipakao‘56-esrušiojesvekrinke i štitove.Mnogi koji suseprepoznaliutomtrenutkuistine,povezali su
sesrevolucionarnimobrascimakomunizma(igotovosvisuprihvatilinovumitskusliku,različitihnijansi,nonemanje
podložnihmistifikaciji:MaoCe-Tung).Ostalisunapraktičnijinačinpriznalipostojećekakobigapokušalipromijeniti;
netkosracionalnimoptimizmom,netkososjećajemzamjeru,birajućimanjezlo,relativizirajućiučinke.Nisamslijedio
nijednenidruge:nedostajalomijekarakteraiuvjerenjadabihbiorevolucionar,askromnostreformatorskogobzora
(socijalističkogi kapitalističkog)činilami sedamenemožeizliječitiodbezdanakojemsamponorbiookrznuo. Iako
samtakoostaoprijateljemmnogima,odjednihioddrugih,postupnosamumanjivaomjestokojejepolitikazauzimala
umojemunutarnjemprostoru. Premda je u vanjskom svijetu politika zauzimala sve više mjesta.
Možda politika ostane vezana uzmoje iskustvou toj graničnoj situaciji kaoosjećaj prijeke nužde i traganja
za različitim i raznolikimu surovomsvijetu. Stoga ćuna kraju reći: ako sam i bio (makar na svoj način) staljinist, nije
bilo slučajno. Karakterne sastavnice tipične za to doba i moje su vlastite: ne vjerujem ni u šta što je lagano, brzo,
spontano,nepripremljeno,otprilike.Vjerujemusnagupolaganog,smirenog,upornog,bezfanatizmaientuzijazma.
Nevjerujemniukakvooslobođenje,biloindividualno,bilokolektivno,kojenijepostignutopocijenusamodiscipline,
samoizgradnje,napora.Akosekomemojnačinrazmišljanjaučini staljinističkim,neka,nećemibiti teškopriznatida
samu tome smislu još uvijek pomalo staljinist.
Prevela Marina Koludrović