Basic HTML Version
60
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Demonska moć muzike
Protestantizam jeu (Lutherovoj) blagonaklonosti premamuzici prečuonjezinudemonskumoć. Kao što je
Faustsimbolzavodljivostiznanja,takojeDonJuansimbolzavodljivostimuzike,DonJuanovučulnugenijalnostmogla
jeiznjedritisamokršćanskaEuropa,kažefilozofKierkegaard.Kaoštosuušikršćanskaosjetila, takojeDonJuanjunak
kršćanskogadoba.„Muzikajeustrogomsmislukršćanskaumjetnost,ili,točnije,umjetnostkojukršćanstvopostavlja
kakobi jeizsebeisključilo,medij zaonoštokršćanstvoisključujepatimeipostavlja.Drugimriječima,muzikajeono
demonsko.Uerotskojčulnojgenijalnostimuzikaimasvojapstraktnipredmet.“,kažeKierkegaard,obuzetneodoljivom
senzualnošću Mozartove muzike.
Protestantizamjetajstavpremamuzicipokušaoreformiratinovimriječima,koje,međutimzakritičkogprotes-
tantaKierkegaardačulnostdegradirajunapukialat.„Udrugimmedijimatonijetako.Ukiparstvui slikarstvučulnost
nijepukialatnegoneštopripadajuće,neštoštonećebitistalnonegiranonegoštoćeuvijekbitisugledano“,nastavlja
Kierkegaard:„Bilobinaopakonaslikamaikipovimauimenekevišeidejeprevidjetičulnuljepotu“.Muzikazatučulnost
netrebaalatriječi,slikeiližene,onajesamotovječnoženstveno–zaštoDonJuanjednostavnonemasklopivevjeđe.
S pravom se govorilo da muzika ima toliko topline –„stajske i kravlje topline“, kaže Thomas Mann – da joj svako
umjetnoiumjetničkohlađenjedobrodođe.Muzikaseusvojojpovijestiunekolikonavrataohladiladonajvišeestetske
razine,ugregorijanskomkoralu,nizozemskojpolifoniji,paiucecilijanskomhistoricizmuiliStravinskijevomklasicizmu.
U svakomgregorijanskom jubilusumožda se krije protest Marseillaise (kako kaže Peter Gülke), ali povijest
gregorijanskogkoralakronika jebdijenjanadnjegovomnevinošću, koju je, uzostalo, čuvala i prozanjegovihriječi;
stih, a osobito srok osjećali su se kao lascivnost neprimjerena svrsi. Naprimjer, odbrojnihu srednjemvijekunovo-
komponiranihsekvencinamilostsucrkvenihvlastinaišlesamopet,odkojihjenajpoznatija,Diesirae,komponirana
oko1200.,izliturgijeizbačenaunajnovijevrijeme(zbogsvojeromanticimatakoprivlačnedemonije,dodušenezbog
demonijeerosanego thanatosa)„jer senjezin sadržaj kosi s uskršnjimsmislomkršćanske smrti“, kako stoji udoku-
mentimaDrugogvatikanskogkoncila.Do1970.sekvencajebiladiomisezamrtve.„Kolikstrahćenasvepasti, /Kada
sudac s višnjomvlasti, / Dođe pretrest ljudske strasti!“ – tonije jakodalekood tvorbi koje Klement Irac, ordinis divi
Benedicti,uromanuIzabranik,ThomasaMannakomentiraovako:„Kažudatekmetar i rimadajučvrstoblik,nojabih
volioznatizaštobitoskakutanjenatri-četirijampskestope,pričemusvakogtrenutkadolaziidosvakakvihdaktilskih
i anapestičkihšepesanja, imalozabavneasonancijezavršnihriječi trebali dati stroži oblikoddobrosročeneprozes
mnogo istančanijim i skrovitijim zakonitostima“.
ProzaThomasaMannaneprimjetnoznaprijećiustih, premaPlatonu, kojegjeradocitirao:„Tazarneosjećaš,
dragiFedre,kakonegovorimsamouzanosunegoiupravimstihovima,uheksametrima–premdasamoprigovaram.
Kad bih počeo hvaliti, još bih postao pravi pjesnik“.
Erotika muzike traje duže od pogleda na sliku
Boreći sematematičkimi inimkonstrukcijamaprotivsvojstvenesi privlačnosti,muzikasepribližila raciona-
lnomidealuKantoveestetskeprosudbe:„Sviđanjekojeodređujesudukusabez ikakva je interesa“.Takonamse, po
sebi i zasebeaneuusporedbi snečimdrugim, sviđajupravilnageometrijskatijela,kažePlatonnajednomodmalo-
brojnihmjestagdjeneosuđujeumjetnost.Kuglanijeerotična,zajajesetovećnemožereći,organičkeformeestetski
prosuđujemousporedbomsorganima.Erotikaulikovnimumjetnostimauvijekjeusporedbasnečimdrugim,možemo
govoritioeroticiuslici ilinaslici,oerotici slikemožegovoriti samobornirani ikonoklast.Dokoeroticimuzikečini ses
pravomnegovorisamoKierkegaard,erotikaumuzicirijetkajekaopjevpticai lavežpsaumuzici:uVivaldijaviolalaje
kopas,uBeethovenaoboaklikćekaoprepelica–alimoželisetokaousporedbauspoređivatisTizianoviminkarnatom?
Može li se muzičko oponašanje usporediti s velikim europskim realističkim slikarstvom?
Vidimodaježenusugeriraovirtuozankist–alibilobidoistanaopakodauimenekevišeidejeprevidimočulnu
ljepotu.Prijenegoštoje19.stoljećenepristojnostisključilopatimepostavilo,književniopisTizianoveUrbinskeVenere
bio jegotovopornografski, naprimjerugrađi zaprvi njemački umjetnički roman, ArdinghelloWilhelmaHeinsea iz
1787., u godini Mozartova Don Giovannija: „Tizianova Venera leži ravno na dupetu, tek malo se vidi lijeva strana.
Sredinajetrebalabitinaglašenija,ovakojejakoopuštena,gotovoovješena.Noodbedaradokoljenauokolostražnjice
leži kaopravosladostrasnoprase. Glavunaginjemalonaprijed. Lijevanoga ima jednuodnajdražesnijihkontura; a
podignutolijevokoljenopokazujenamsavsladostrastanoblikibojubedra.Glavajeuvjerljivoprikazana,alizagasito
i bezobličnouusporedbi sgrčkima; opružena jeopušteno, rastresenihmisli. Kosa jeplava, kestenjastosmeđkasta i
lijeporasutaprekodesnogramena,jedanpramennalijevojruci.Sjenanastidučijiprocjepupravoopipavajujagodice
dvajuprvihprstiju lijeve ruke“ (ponačinubrojanjaprstijuHeinseseodajekaoviolinist!)„tenabreklobedrosprijeda
krajnje su sladostrasni. Velike smećkasto zelenkaste oči sa širokim obrvama ovlažene su. Puna je bludorevnosti i