Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
47
suvremene svakodnevice, sabranim u zbirci Zagreb-
ulje, novu je književnu vrstu u hrvatskoj književnosti
uveo August Šenoa, međutim u estetskom su pro-
cesu Šenoini feljtoni samo prethodnici romana, i u
desetljećimakojaslijedeoni ćegubiti navrijednosti.U
razdobljumoderneMatoš je feljtonimadaonovpolet
i u njegovu će slučaju, tvrdi Aleksandar Flaker, novin-
ski feljton slijediti nakon novela, a prethoditi ne samo
romanunegoi simbolističkojpoeziji (usp. Flaker1986:
46) U svođenju na zajednički nazivnikmoguće je uje-
diniti sveMatoševe feljtonenanekolicinu zajedničkih
stilskih odrednica. Anera Stopfer u tom kontekstu
navodi britkost, dinamičnost, snažnu muzikalnost s
vrločestim lutanjemmislima te sklonost raznovrsnim
jezičnimsredstvima, uključujući i figure, citate, kalam-
bure, dijalektalizme i sve vrste tropa (od ironije, preko
metafore do elipse) (usp. Stopfer 2013). Nabrojanom
trebapridodatimultimedijalnostMatoševihfeljtonakao
nov postupak u hrvatskoj književnosti.
Flaner Matoš
Pariški flaner Antun Gustav Matoš u prijestol-
nici kulture živio je i stvaraood1899. do1904., udoba
posljednjihpobjedabodlerizma i poeizma. Razdoblje
je toneposrednonakonsmrti PaulaVerlainea iOscara
Wildea, ukojemuBaudelaire jošnijedobionadgrobni
spomenik,Parizboema,dendijaiapaša.Dokprviauto-
mobili tutnje ulicama Grada Svjetla, a vlakovi novim
metroom, Svjetskagospodarska izložbaosimnovoga
vremenanajavit će inoveumjetničkeafinitete.Marcel
Proust(1871.-1922.)upravotadaufrancuskojprijestol-
nicipišesvojnedovršeni,do1952.neobjavljeni roman
JeanSanteuil, Eiffelov toranj slavi deseti rođendan, au
TrećojRepublicipolakoodumirearistokracija,ustupajući
mjesto sve većim sjenama buržoazije.
„Tko se barem malo, i preko drugih, približio
Moreasu, Lorrainu, Verlaineu ili Wildeu, taj će se zani-
jetiBaudelaireom,Rimbaudomili E.A.Poeom“,zapisao
je u nedovršenoj Matoševoj biografiji LjuboWeisner,
dodavšidajeMatoš„savbioutomvremenu, i lektirom,
i umjetničkimtemperamentom, ali i novimvezama, u
koje jestigaosa svojomnapolamerimejskom
54)
, post-
bodlerijanskom i d’orvilskom
55)
formulom (Weisner
54 Odnosi se na francuskog književnika ProsperaMéri-
méea (Pariz, 28. rujna 1803-Cannes, 23. rujna 1870.) koji se izd-
vajaosvojimmladenačkimukusomza skandal imistifikacijomkao
idendijevskimponašanjem.Biojesklonizbjegavanjusvakodnevne
realnosti, tražeći egzotične note i prostore fatalne strasti, često i u
fantastičnom.
55 BarbeyD’Aurevilly,Jules,francuskijeknjiževnik(Saint-
Sauveur-le-Vicomte, 2. XI. 1808–Pariz, 23. IV. 1889) čija djela imaju
i romantičarska obilježja i elemente nadolazećeg realizma. Svojim
romanima i pričama (Stara ljubovca; Vitez Des Touches; Oženjeni
svećenik;Začarana;Dijaboličnepriče) tezbirkamaesejaDjela i ljudi
XIX. stoljeća (20 sv.) utjecao jenanovenaraštajepisaca. Posebno je
važanzbogsvogesejaovelikomdendijuGeorgeuBrummelu,kojise
smatraSvetimpismomdendizma(http://proleksis.lzmk.hr/10798/).
1994: 144). Doista, svi ti književnici snažno su utjecali
na Matoševo stvaralaštvo, osobito Baudelaire koji je
svojimsimbolističkimshvaćanjemknjiževnosti,mod-
ernom estetikom i originalnim motivsko-tematskim
slojemumnogočemuodredioMatoša.Dajeknjiževnik
dobro poznavao književnost pjesnika Cvjetova zla
i Spleena Pariza, izravno svjedoči Matoševa studija
Baudelaire,objavljena1903.ulistuJadran.Unjojpariški
đakdomaćoj javnostiprviputotkrivatalentnajvećega
modernističkogapjesnika,polastoljećaprijeprvogapri-
jevodanjegovekapitalnezbirkemodernističkepoezije
nahrvatski,objavljeneunakladiMaticehrvatske1961.
Matoš oBaudelaireupiše trideset i šest godina nakon
pjesnikove smrti, vizionarski, u vrijeme kad pjesnik ni
u domicilnoj književnosti nije adekvatno valoriziran.
U tom je razdoblju pjesnik Cvjetova zla poznat tek
stručnim krugovima, zbog čega će urednik Milan
OgrizovićoMatoševuesejunapisatidabibiorijedakiu
okvirima francuske književnosti.
ZavrijemeMatoševalutanjaeuropskimmetro-
polama jedini izvor književnikova prihoda bili sumiz-
ernihonorarizagrebačkih,bosanskihisrpskihredakcija
kojima je pjesnik slao svoje feljtone, kritike, novele, u
posljednjoj stvaralačkoj fazi i stihove.Matoš jeuParizu
živio na rubu ezgistencije, no bez obzira namaterijal-
nosiromaštvoupoznao jemnogeslavneumjetnike, o
čemu u nekrologu pjesniku pišeTinUjević:„Iskušenje
je ubijalo čovjeka, ali je škola razvijala umjetnika.
Gladovaše, aliboraveći umjestu, gdjeseduševni život
odistaživi,anesanja.Artistaćeseprevijatiodprisiljen-
ih postova, samo da se bezbožnik sa pobožnošću
romaraLjepote,pokloniopjevanomhramuNašeGospe
iprošetauzbrjegoveSeine,samodapogledaantikvare
i njihove bouquine, da zaviri u Louvre i u muzeje, da
obiđe kazališta, da posjeti salone i apaške domjenke.
Nijelipohotaduševnoguživanjavrijednapatnje?Nijeli
nužna,pamakar i stajalasmrti tjelesne?“ (Ujević, 2006:
412).
Pjesnikovpravi pariški prijatelj neko je vrijeme
bio slavni grafičar i karikaturist Andre Rouveyre, koji
ga je spasioodgladi i biomupouzdanimosloncemu
nevolji. Rouveyre jeMatoša upoznao i s književnikom
EdouardomChampionom,sinompoznatogaknjižara,
nakladnika i bibliofila Honorea Championa u čijoj se
knjižari,naQuaiVoltaire,okupljalapariškaumjetničkai
intelektualnakrema.Tamosenašpisacnesamo„nahra-
nioduševnehranedooboljelosti“negoiušaousredište
osebujnoga svijeta francuskih knjižara i artista.
Flaneristički tematski krugovi
IzMatoševa feljtonističkogopusaukontekstu
flanerizmarazabirusetritematskesilnice.Prvi,najveći,
motivski krug obuhvaća tekstove u kojima šetnje
velegradom(Parizom,Zagrebom,Ženevom)upjesniku
izazivaju ushit i divljenje, zanesenost čudimamoder-