Basic HTML Version
138 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
Boris Gregorić
EVO
Evo,dakle,ništasenijedogodilo.Ništasenijemoglodogoditi.Nijebilonikakvihlikova;zapletajošmanje. (Jedino
zaplitanje jezikom.) Zapleta nije bilo, ali bile su riječi poput: zapeta; za pet; za petom. Zapeta je bila riječ kojumnogi
domorocinisumoglipodnijeti.UnjihovomjezikuzvalaseZarez.Petjepakmoglabitiiliznamenka,redovnibroj, iliprva
trislovariječi“peta”koja,ovisnoonaglaskuutom,priznatćete,opskurnomjeziku,moglajeznačitipetaosobaženskog
spola u nizu, ili pak—s posebnimnaglaskom—ono što se u engleskom jeziku lijepo zove heel.
Daklenijebilolikova,nikakvogzapleta.Nikakvihcipelasvisokompetom. Likovi, akoihje ibilo,hodalibiokolo
bosi. Po šumi, po travi, po livadama. Ustvari livade bi trebale biti pune bosonogih ljudi, ljudi koji su se odlučili hodati
naokolobez cipela. I čarapa. Naravnohodati bos nijebašmala stvar u tzv. sjevernoj Hemisferi. Gotovo sva indijanska
plemenasvremenomsunaučilapraviti tzv.mokasine, iliti cipeleodštavljene, životinjskekože. No, to jesvevećdosta
komplicirano. Dostakomplicirano jer toveć znači da su, da smo, stigli na rubnečega štobimoralopočeti zvučati kao
obrisi nekih‘likova’, kao neke klice nekakvog zaplitanja. Ali ne.
Dakle,ništa.Kraj.Riječi.Gomilajuse.Riječivirus. Lijevastranamozga.Čakikadprestanunanekolikotrenutaka,
blaženstvo. Riječ za to: blaženstvo. Ništa, dakle. Kraj. Klice uplitanja, zaplitanja. Mi raznosimo klice riječi. Nirvana je u
suprotnomsmjeru.Trebananjojdostaraditi.Ništanijebesplatnonaovomsvijetu.Ništanepadasneba.Tosutebanalne
fraze koje se često znaju čuti. Ali ne.
Evo,dakle,ponjima,neštosepakmoralodogoditi.Neštosenavodnouvijekmoradogoditi.Aliništasezapravo
nijedogodilojošod1950.godinekadseništadogodilopoprviput.Tojedostadugovremenazajednoništa,dostadugo
bezdaseneštodogodi.Ljudipostanunervozniakosebašništanedogodi.Čakizbijunekakviratoviokonečega. Nema
ničeglakšegoddovestiljudenaratnestaze.Ljudinismotakorazličitiodmravailipčela.Mnogisučekali,mnogivjerovali,
svi subili puni nade: nešto semora dogoditi, na početkunovogamilenija. Kakvo je tobilo razdoblje tzv. nade, puno
pozitivnihglobalnihiščekivanja.Aline.Opetsuprevladali fakultetskiobrazovanistručnjacizafabului likove.Nitkonije
mogaozaustaviti togGolema,masovnusvjetskuproizvodnjulikova, industriju,marljivostnasmravolikihpisaca,našu
opsesijubeskonačnimzapletima,prepletima,otpletima,tzv.događajima(vidjetijekakosvevrlolakokrenestranputicom
ipočnesebeskonačnokompliciratiasvijetjeponovožrtvavladavinelijevestranemozga…).Alikakojemasovnasvjetska
proizvodnjatzv.stvarnosnogodavnoprešlasvegranicepodnošljivog,posvimzakonimatermodinamikeiopćeentropije,
odavno jemoralo doći do točke zaleđenosti. Ali ne, ništa od toga. Američki (vrhunski) stručnjaci za standardiziranu,
političkikorektnu,međusobnozamjenjivu,masovnusvjetskuproizvodnjutzv.proze,zadovoljnotrljajusvojimrukama.
Tekućiračuniubankamaidaljeimrastubezvećihentropijskihproblema. Sadihjelakšeuvećatinegoikada.Dovoljnoje
dodatinekoliko0000svojemračunu. Izdavačkekućecvatu. Milijuninovihnaslovanapadajusnaslovnihstranicainter-
netskih portala. Milijuni novih stvarnosnih pisaca rađaju se svakog dana. A, opet, ništa se posebno ne događa.
Svi pišu, sve se više piše, zadovoljno konstatiraju vrhunski stručnjaci svjetskog stvarnosnog pisanja. I, što je
još važnije, sve što piše piše sve istije. Svi pišu sve, sve napisano je pod najstrožomkontrol, što znači sve više stvarne
stvarnostikojazapravonijenitolikostvarna,ajošjemanjestvarnost.Stvarnostje(možda)bilaFukushima. Stvarnostje
(možda)Kandahar. IliBagdad.Stvarnostsu,poameričkimstručnjacimazaproizvodnjustvarnosti,stvorene,stvarnosne
riječikojedočaravaju,čestodonajmanjih,najbolnije‘opisanih’tzv.tančinasvedetalječakinajmanjih,najbanalnijihradnji
od strane čak i najmanje zanimljivih (ali zato vrlo detaljno opisanih) tzv. likova uhvaćenih u vrtloge tzv. stvarnosti.
Stvarno.Radnjesudanassveotvorene.Dućanirade,alicijenesuprevisoke.Mušterijeulazeiizlaze.Srećom,danas
jedostatoplo.Mislim,stvarno.Ono.Vrijemejezaneštonovo.Neštodrugo.Zatomiusubotukrećemonaput. Bezlikova.
Bez zapleta. Bezprtljage. Bezbagaže.Mi i volanu rukama, prednamaotvorenacesta, posljednji semaforna izlasku iz
grada,potom:naplatnestanice,benzin,vinjete,malerijekeprotočnice, imaidostadrveća, sadvećsmeđeg.Vozimose
kraj željezničke pruge i malih očajnih gradića.
Jednom, kaoda je tobilounekomdrugomvremenu, vidjeli smokakodrvećedoista treba izgledati uovotzv.
dobagodine.Izgledatikaonafilmu.Vidjelismojednom,tamo,prekosedammora:Japanesemapletrees,ashtrees,ginko
trees, vidjeli smo čitave šume u različitim jarkimbojama:——(slijedi bolno duga lista jarkih boja). Vidjeli smo toliko