Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
137
Tamo, u grmu!
Što je u grmu?
Da nije…?
Ne, nije, nemamedvjeda koliko znam.
Nikad se ne zna.
Zatimkrcnu i prasnu grana.
Divlja svinja?, zapitamladić, visok, mršav, elegantan kao iz jednog crtanog romana.
Nažalost, ovdje nemamedvjeda. Tek poneka lisica, ponekad divlja svinja…
Većjetakobiloblizupodnevakadsuseprobiliizšumedotogposljednjegproplanka,izroniliizšumarka,konačno
nalazećiputdostijenanavrhu.Aprijestijenaskojihpadapoglednacijeluniziju, jednasestrasvezasvojšalcrnihibijelih
šaraokoočijumladićutegapovedenekolikokoraka,rukom,dorubalitice.Takavjenavodnobioobičajzaonekojisuprvi
put došli dovrha. Rukeodmotajušal. Prizor unarančastomzlatu, bljesakvode, neba, sunca, u izletnikuzavladakratki
orgazamradosti,nekimisterij sunčevazlata,plaveti i zelenila.Apotomosjećajdabimogaoskočiti ipoletjeti. Zatvoriti
očiiskočitibezikakvastrahajernećeinemoževišenikadapastinatvrduzemlju. Lahorvjetraponijetćegaondalagano,
kao balonom, visoko iznad zelenih livada svijeta.