Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
139
šumadaidanasosjećamonjihovučarobnumoć.Dovoljnojesklopitioči.Noću.Predspavanje.Krevetjesasvimdovoljne
duljine.Jastucisupunjeniperjem.Ondauglavigledamoslike.Slideshow.Gledamoistinskešume,istinskajezera,istinske
promjenebojauovotzv.dobagodine. Krećemoseniprevišebrzo,nitiprevišesporo.Nitisevozimo,nitihodamo.Kaoda
smonabiciklualibeznaporakojezahtijevataakrobatskasprava.Kaodasmoovladalinekomnovomtehnikomprelaska
kroz prostor. Kaoda lebdimonegdje iznad ili u visini tih šuma i doista velikih jezera. Tonisu zapravo jezera većmora.
Tuima jednomalomore, koje jezapravomanjeodtihvelikihjezera.Tamo.Alionda, uonovrijeme, znali smonemilice
plovitirijekamatzv.automobila.Terijekeimalesupodeset,dvanaestivišepomoćnihrijeka. Rijekakojesuseslijevaleu
tuglavnuvelikurijeku,aovasegranalaumnoštojošvećihrijeka,kojesupostajalesvevećeiveće,doknakraju…dokna
kraju…na kraju što?
Ali ne. Kaokakvi stvarnosnimravi kretali smo sena četiri kotačana sve četiri strane svijeta, sadvije ruke i dvije
noge, a sada ovimmalimzabačenimautocestama, gotovo idiličnim, vinjete, benzin, male tete, katete, jedan kombi,
španjolske tablice, grupa romskihgrađana, bezgitara, bez kastanjeta, idemodalje: kaoupotrazi zanečim: zanekim:
nekadsetozvaloupotraziza…naplatnestanice,mjestazaparkingupituresknomgradu.Kraj jednemalejarkozelene
rijeke. Evo ga, sunce. Jedna narančasta, bijelamačka, na suncu, na parapetu. Proteže se.
Stvarno je toplo danas. Gle, dakle nešto se ipak događa.
Vatroslav Kuliš: Riffovi, 2005.