Basic HTML Version
128 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
- Za osvojeno prvomjesto. – reče Tibor.
- Čestitam! Za prvomjesto…u čemu?
- U frizurama.
-Ufrizurama?–Osovi seErnest,pomislidanije
dobro čuo.
-Da.Pobijedilismoufrizerskomnatjecanju.Mi
smo frizeri, znate…
- Da? Logično - frizeri rade frizure, logično… I
kažete, pobijedili ste. Bravo! A pehar je zlatni?
-Nije,nažalost.Samojepozlaćen–Tiborglumi
skromnost, iz auta izvadi fascikl sa slikama. – Evo, ovo
je frizura s kojom smo pobijedili.
- Zanimljivo… - hini Ernest da ga zanima. – A
ove školjke i klasovi žita u kosi, što to predstavlja…
- To je simbolički prikaz isprepletenosti mora
i ravnice, vode i zemlje, plavog i zelenog… - zanio se
Tibor, maše rukomda objašnjenju dade težinu.
-Zanimljivo,bašzanimljivo…plavoi zeleno…
zato kosa mora biti ružičasta?
Odustane Tibor od daljnjeg objašnjavanja,
razočarano ubaci fascikl u auto i ode do Getribe. –
Majstore, kakva je dijagnoza?
-Nijebašdobra.Paljenjejeskrozukurcu.E,sad,
jel regler il alternator, jel dinamo il dinamova fufna…
- Šta to znači, majstore – Tibor je blijedio.
- Morat ću rastavit pol mašine…
- Majko božja…Koliko će me to doć?
Getriba zabrinuto vrti glavom, a Tiborovo
bljedilo poprima pepeljasti ton.
- Tri, četiri sata rada plus dijelovi plus…tisuću
kuna?
Tibor sklopi oči, čini seda će se skljokati unes-
vijest.
- Ajd, sedamsto kuna bit će dosta - dobrohot-
nozaključiGetribanakonnapetedramaturškestanke.
- Imam samo petsto… - zacvili Tibor.
- Ajd, petsto, nek te voda nosi – otpuhne Get-
riba patnički. Tiboru se boja pomalo vrati u obraze.
- Opet kiša – protisne Maja.
Tibor htjede Getribi još nešto reći, ali ga Maja
uhvati pod ruku i odvuče u„Ružmarinku“.
- Kako si znao da im je auto u kvaru? – briše
Ernest namočeno čelo.
Getriba se zagonetno nasmije i gurne glavu
dublje pod haubu.
- Sunce ti tvoje ludo…Što si imuradio?
- Ništa. Samo sam im iščupo kablove sa
svjećica…
- Pa, kad si stigo?
- Kad sam išo pišat. Izišo sam u dvorište pa
okolo. Par sekundi posla…
- I to ćeš imnaplatit petsto kuna?
- Pa, trebaočistit svjećice,masne sudo jaja…-
smije se Getriba.
Ernestjeganut,položirukunaGetribinoramei
svečanoprozbori–DragimojGetriba,moramtinešto
priznat: svaki put kadmislimdanemožeš nižepast, ti
me iznenadiš…i potpunose iskupiš! Utebi čuči pravi
poduzetnik…Svaka čast, majstore!
(U trećem fragmentu„Kolinje“ Andrija Tomaš
prisjeća se djetinjstva u Grmovini)