Basic HTML Version
4
riječi
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
Boris Graljuk
BOJIŠNICE I GROBIŠTA
HRVATSKIH VOJNIKA NA
KARPATSKOM RATIŠTU U
PRVOM SVJETSKOM RATU
Smatramo da je obveza našega društva u predmetu
istraživanja problematike Prvog svjetskog rata prije svega
sustavno sakupljanje podataka i stvaranje zemljovida
lokaliteta na kojima su u vrijeme rata bila groblja naših
vojnika. Na tim bi se prešućenim i zaboravljenim mjestima
trebala obnoviti nadzemna obilježja kao znak spomena i
poštovanja sunarodnjaka poginulim vojnicima u bezumlju
rata daleko izvan domovine. No ima mjesta gdje obilježja
nikad nisu ni bila podignuta.
Ela Jurdana, Dadoh zlato za željezo, Prvi
svjetski rat u zbirkama Hrvatskog povijes-
nog muzeja, Zagreb, 2011, 94.
Tijekom2014. godine, u svim europskimdržavama
i u mnogim zemljama u svijetu obilježavat će se 100-
ta obljetnica od početka Velikog rata, kasnije nazvanog
Prvisvjetski rat, do tada najvećeg i prvoga globalnog rat-
nog sukoba vodećih velesila s najvećim ljudskim i materi-
jalnim žrtvama u dotadašnjoj povijesti.
Uslijed složenih političkih i gospodarskih
suprotnosti, a posebno neprijateljskih namjera i planova
za osvajanjima određenih teritorija u Europi i kolonijalne
ekspanzijete s tim u svezi nagomilanih vojnih resursa,
neke od postojećih imperija samo su čekale priliku za
početak rata i osvajačkih pohoda.
Atentat koji je Gavrilo Princip, bosanski Srbin
izvršio u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine na austrijsk-
og nadvojvodu i prijestolonasljednika Franju Ferdinanda
i njegovu suprugu, bio je dovoljan razlog da Monarhija
navijesti ratSrbiji. Nakon atentata 25. srpnja objavljena je
djelomična mobilizacija a 31. srpnja 1914. car Franjo Josip
potpisuje opću mobilizaciju. Za dva tjedna većina europ-
skih država bila je u ratu.
U trenutku kada ljeti, točnije 12. kolovoza, 1914.
godine austrijske trupe prelaze rijeku Drinu o s v a j a j u ć
i iz više pravaca Srbiju, četiri ruske armije prodiru duboko
u austrijsku Galiciju i Bukovinu, a njemačke trupe već
ratuju u Belgiji napredujući prema Francuskoj. Vrlo brzo u
rat ulaze i druge države svrstavljajućise u dva suprotstav-
ljena tabora;
•
Središnje (centralne sile): Njemačka i Austro-
Ugarska, Bugarska (od listopada 1914.) i Turska
(od studenog 1914).,
•
Sile saveza ili Antante /Entente/: Francuska,
Velika Britanija i Rusija. Njima se pridružuju Bel-
gija, Srbija, Crna Gora, Japan, Italija /od svibnja
1915./, Rumunjska /od kolovoza 1916./, Sjedin-
jene Američke Države /od travnja 1917./ i Grčka /
od lipnja 1917./.
U tom prvom globalnom ratu sudjeluju i Hrvati,
odnosno vojno sposobni muškarci iz Srijema, Slavonije,
Moslavine, Podravine, Međimurja, Baranje, Bačke, Bano-
vine, Korduna, Like, Primorja, Prigorja, Hrvatskog zagorja,
Žumberka i drugih hrvatskih krajeva
s
područja današnje
Hrvatske. Jednako tako u ratu sudjeluju Hrvati iz Istre,
Kvarnera, Dalmacije i Boke kotorske. Osim iz krajeva
s
p
odručja današnje Hrvatske, Hrvati su uz Bošnjake i Srbe
najbrojniji u bosanskohercegovačkim pukovnijama. Veliki
postotak Hrvata bio je i u pukovima iz jugoistočne Aus-
trije (Gradišće), Vojvodine, jugoistočne Mađarske.
O Prvom svjetskom ratu, o udjelu i stradanjima
Hrvata u njemu u najvećoj mjeri desetljećima se šutjelo,
čemu su najbolji dokaz sadržaji povijesnih udžbenika
tijekom proteklog stoljeća. Ali kako iz malo koje hrvatske
obitelji rijetko tko nije imao nekoga tko je sudjelovao u
tom ratu, od kojih je veliki broj poginuo, bio ranjen ili
se nije vratio iz srpskog, talijanskog i najvećim brojem