Basic HTML Version
temabroja
temabroja
temabroja
temabroja
riječi
5
iz ruskog zarobljeništva, taj teški rat se duboko urezao
u pamćenje naroda. Narodnoj memoriji pridonosila su
i rijetka djela memoarskog karaktera sudionika Prvog
svjetskog rata poput Petra Vrgoča, Slavka Pavičića itd.
Književni opus Miroslava Krleže u značajnoj mjeri je
upravo motivirana stradanjima hrvatskih vojnika domo-
brana u Galiciji /ukr. Haličini/.
Od osamostaljenja Republike Hrvatske tiskano
je nekoliko radova kojima se nastoji tema o Hrvatima u
Prvom svjetskom ratu revalorizirati i aktualizirati. Prim-
jerice, u Hrvatskoj reviji Matice hrvatske prigodom 90.
obljetnice početka rata, objavljeni su prilozi Ljubomira
Antića, Dinka Čuture i Lovre Galića kojima se u bitnim
pokazateljima osvjetljava povijesni i vojni kontekst te
mjesto i uloga Hrvata unutar postrojbi austrougarske
vojske u Prvom svjetskom ratu.
1)
Austrougarska vojska bila je sastavljena od pri-
padnika različitih nacionalnosti sukladno etničkom
stanovništvu pojedinih pokrajina. Nijemci su činili 25%,
Mađari 19,5%, Česi i Slovaci 16,5%, Hrvati i Srbi 10,5%,
Poljaci 10%, Ukrajinci /Rusini/ 8,5%, Rumunji 6,5%,
Slovenci 2,5%, Talijani i ostali 2,5%.
2)
Od 100 austrougarskih vojnika 25 su bili Nijemci
i Austrijanci, 23 Mađari, 13 Česi, 9 Hrvati i Srbi, 8 Poljaci,
8 Ukrajinci 7 Rumunji, 4 Slovaka, 2 Slovenca, 1 Talijan i
ostali.
Vojna popuna na području
Kraljevine Hrvatske i Slavonije
U vrijeme početka Prvog svjetskog rata zajedničku
vojsku Austro-Ugarske činile su:
•
Carska i kraljevska vojska (Kaiserliches und koeni-
gliches Heer K und K,
•
Carska i kraljevska mornarica) K.und K. Kriegsma-
rine.
Uz jedinstvenu vojsku ustrojene su i jedinice
zemaljske obrane;
Carsko-kraljevsko domobranstvo (Kaiserlich –
koenigliche Landwehr, K und K Landwehr), za austri-
jski dio Monarhije, te Kraljevsko ugarsko hrvatsko domo-
branstvo / Magyar kiraly honvedseg (Honved), za ugarski
dio Monarhije.
U okviru Honveda Hrvati su formirali Hrvatsko
domobranstvo pod Mađarskim ministarstvom zemaljske
obrane s posebnim statusom i s hrvatskim jezikom
kao zapovjednim. Još od 1912. g. domobranstvo je
izjednačeno sa stalnom zajedničkom austrougarskom
vojskom.
1 Dinko Čutura, Lovro Galić, Veliki rat, Pregled ratnih oper-
acija, Hrvatska revija, Časopis Matice hrvatske IV, (2004) 3, Zagreb,
2004. 13-60. isti; Vojnopolitička situacija uoči rata, Hrvatska revija,
časopis Matice hrvatske IV (2004), 2, Zagreb, 2004, 22-44.
2 Petar Tomac, Prvi svetski rat 1914 – 1918, Beograd,
1973., 53 fn 39.
----------------------
Na početku rata 1914. godine temeljnu mrežu
austrougarske vojne sile činilo je sedamnaest teritori-
jalno raspoređenih korpusa. Tijekom rata formirani su i
drugi korpusi.
Sukladno teritorijalnoj podjeli Monarhije bile su
ustrojene i hrvatske komponente austrougarske vojske.
Hrvati, Talijani i drugi u Dalmaciji i Istri bili su regrutirani
u postrojbe Zajedničke vojske i Landwehra, a u Hrvatskoj
i Slavoniji u postrojbe Zajedničke vojske i domobranstva.
U Srijemu, Bačkoj i Međimurju vojno sposobni muškarci
ulazili su u postrojbe zajedničke vojske i honved.
Landwehr/
prva je moderna nacionalna hrvatska
oružana sila čije su postrojbe zajedno s drugim postro-
jbama Monarhije sudjelovale u zaposjedanju Bosne i Her-
cegovine 1878. godine.
XIII. zagrebački korpus
XIII. zagrebački korpus (zbor) činile su dvije
osnovne komponente popunjavane s područja Kraljevine
Hrvatske i Slavonije.
a)
zajednička vojska,
b)
domobranstvo.
Zajedničku vojsku činili su; pješački pukovi,
konjički pukovi, samostalni bataljuni i topništvo.
Domobranstvo ili Honved činili su; pješački puko-
vi, etapni bataljuni, civilne i radne čete, konjički pukovi i
domobranski husari.
Mjesta vojarni zajedničke vojske bili su za pješačke
pukove;
•
Bjelovar - 16. (Varaždinski) pj. puk,
•
Zagreb; 53. pj. puk,
•
Petrovaradin; 70. (Jelačićev) pj. puk,
•
Osijek; 78. pj. puk,
•
Otočac; 79. pj. puk,
•
Karlovac; 96. pj. puk,
•
Zagreb/Karlovac, 135. pj. puk. (od 1918.)
•
Gradiška, 116. pj. puk. (od 1918.) ?????
Konjički pukovi bili su u Varaždinu (5. ulanski puk)
i Osijeku (12.ulanski puk), a samostalni pukovi sjedišta
su imali: Zagreb; 31.lovački bataljun, Osijek; 4. pješački
bataljun – pioniri, Zagreb;13. SB opkopari. Topništvo su
činile jedinice poljskih topova, poljskih haubica, teških
haubica i brdskih topova sa sjedištima u Zagrebu, Osijeku
i Varaždinu.
Sjedišta vojarni domobranstva i Pučkog ustanka
(Honved) bila su: Zagreb; 25. pješački puk i pučki ustanak,
Karlovac; 26. pj. puk i pučki ustanak, Sisak; 27. pj. puk i
pučki ustanak, Osijek; 28.pj. puk i pučki ustanak.
Od 1916. g. s područja Zagreba, Siska i Karlovca
formiran je zajednički 33. pješački puk i pučki ustanak te
311. pj. puk u Novoj Gradiški.