Basic HTML Version
72
riječi
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
zašto su te vezali? Vodniče, što se tu dešava?
Vodnik: Druže poručniče, naređeno nam je da
sistematski pretresemo sve kuće u ovom reonu. Pri pre-
tresu pronađena je ova puška i dve domobranske uni-
forme. Drug ne može objasniti njiovo poreklo, za skrivan-
je oružja zna se postupak... U dvorište pa pred zid. Kratak
postupak.
Marijan: Drugovi, nemojte činiti grešku. Ovo je
moj stric, pomagao je partizanima. Mog oca su ubile
ustaše, ja sam partizan... Ne žurite. Stric će objasniti oda-
kle puška i uniforme.
Vodnik: Već je probao, nije bio ubedljiv.
Marijan: Stric, je li istina da su kod vas našli pušku.
I uniforme? Strina? Dorica? Govorite!
Teta: Istina je. Franc, Bolto i Ivina, znaš ih, pre-
spavali su par noći tu kod nas, prije povlačenja vojske.
Marijan: Franc, Bolto i Ivina?
Teta: Franc i Bolto nisu htjeli dalje, presvukli su se
u civilno odijelo i otišli doma...
Marijan: Nisam siguran da su tamo stigli.
Teta: Bolto je ostavio pušku, Franc je imao samo
trubu, ponio ju je sa sobom... Ivina nije htio s njima i
ujutro je otišao sa svojom postrojbom...
Marijan: Stric, što si namjeravao s puškom?
Tata: Predati je vama, partizanima.
Teta: Važno je dodati da je ispraznio pušku i bacio
zatvarač i metke. Puška je bila beskorisna.
Marijan: (
Vodniku
) Da li je puška bila napunjena?
Nema zatvarač. Je li vam od nje prijetila opasnost?
Vodnik: Ne, druže poručniče.
Marijan: Onda ne vidim razlog da vodite druga.
Moj stric je surađivao s ilegalcima u Zagrebu. Tetin muž
je oficir u partizanskoj vojsci. Drugovi, ova obitelj je
antifašistička. Ja to garantiram svojom oficirskom čašću.
Oslobodite druga!
Vodnik: Ako vi garantujete...
Marijan: Ako treba i svojim životom.
Vodnik: Po vašem naređenju, druže poručniče. Vi
preuzimate svu odgovornost.
Marijan: Potpunu. Smrt fašizmu!
Vodnik: Sloboda narodu! Odvežite druga! (
jedan
partizan odvezuje Tatu
) Idemo! (
Partizani izlaze iz stana
)
Teta: (
grli Marijana
) Hvala ti. Došao si u pravi čas.
Mama: Marijane, sam Bog te poslao. Premrla sam
od straha. Lijepa ti je uniforma.
Tata: Kakva je to uniforma? Nije ista kao kod ovih...
sa šajkačama. Odakle su ti?
Marijan: Iz Šumadije. 21. srpska divizija.
Teta: Obrazi su im blijedi. Amnestirani četnici?
Marijan: Pusti teta, što su bili - bili su, sad su par-
tizani. Ovo je uniforma KNOJ-a. Posebna jedinica. Za bor-
bu protiv bande, skrivenih neprijatelja, špijuna, agenata,
ostataka nacista, Gestapoa, UNS-a.
Tata: Zato su te ovi tako respektirali. Bojali su te se.
Marijan: Evo me sad kod vas. Došao sam provjeriti
jeste li živi i zdravi. Dobio sam par sati. Onda idem dalje.
Tata: Odloži stvari! Osvježi se.
Teta: (
smije se
) Ha, ha, ha! Umij se u valovu. Dori-
ca, daj mu čisti ručnik! Mi smo se pretvorili u hotel...
Mama:Vojnički hotel. Vojske se smjenjuju, a mi ih
uslužujemo. Najvažnije da ne tuku.
Teta: Da Marijan nije došao tko zna što bi s Perom
bilo...
Marijan: Drago mi je da ste svi živi. I zdravi...
Djeca? Ovo je Mirek? A Feđa? Gdje je?
Mama: Feđa se razbolio. Teško. Stric i strina su ga
odnijeli u bolnicu.
Teta: Dijagnoza je upala moždane opne. Menin-
gitis.
Marijan: Ne brinite, izliječit će ga. Sigurno. S nama
dolaze lijekovi iz Amerike. Izliječit će ga.
Mama: Neka ga dragi Bog čuva.
Tata: Drago mi je da si živ. Je li bilo opasno. Jesi li
bio ranjen?
Marijan: Nisam. Imao sam sreću. Banda se gadno
borila. Poput ranjene životinje, na život i smrt.
Tata: Imaš vijesti od doma?
Marijan: Svi su živi. Osim tate. Nadam se da će
uhvatiti Bobana i kazniti ga za sve što je učinio. Pa i za
tatinu smrt.
Tata: Znači ti partizani su Srbijanci.
Marijan: Peko Dapčević je prvi ušao u Zagreb.
Takvo je bilo naređenje. Oni su osvajali, a mi, 32. hrvatski,
zagrebački korpus smo čekali. Sad mi brinemo o zaro-
bljenicima, ratnom plijenu... Provjeravamo, ispitujemo,
hvatamo zločince... E da, u logoru Maksimir našao sam
Franca i Boltu. U civilu su, ali nisu imali civilne isprave.
Naši su ih zarobili na putu prema Sesvetama.
Tata: Ima li Franc još trubu?
Marijan: Ima. Trubi ustajanje i povečerje.
Tata: Dobro je biti vojni mužikaš.
Mama: Marijane, jesi li gladan? Imamo samo kru-
ha i kave. Cikorija. Skuhat ću nam.
Marijan: Donio sam pravu kavu, američku. (
vadi
iz naprtnjače američku kavu, par konzervi, čokoladu
) Ovo
ti je kava u prahu. Zamutiš je u hladnoj ili toploj vodi i
piješ. Jaka ko vrag. Ima i mlijeko u prahu. Isto razmutiš u
toploj vodi. Za dečke. Kao i čokolada. (
daje Mireku tablu
čokolade)
Evo ti. Pa jaja u prahu...
Tata: Što li se ti Amerikanci nisu svega sjetili. Sve
će pretvoriti u prah.
Mama: (Mireku) Reci Marijanu hvala. On je tvoj
bratić. Kao i Feđica.
Mirek: (
punih ustiju čokolade
) Fala, batic Malijan.
Teta: (
veseli se darovima
) K’o da je došao stric iz
Amerike...
Marijan: Došao sam vas vidjeti. Provjeriti jeste li
svi na broju. Živi, zdravi. I veselim se što smo svi preživjeli
rat.
Mama: Da namBog sačuva i Feđu. (
odlazi u kuhinju
)
Marijan: Hoće. I sad će sve biti bolje. Mir. Novi
život. Nestat će siromaštva. Bit ćemo svi jednaki. Brat-
stvo i jedinstvo. Zaživjet će nova Jugoslavija. Uskoro će
i komunizam.
Teta: Misliš da će nova Jugoslavija biti bolja od
stare?