Basic HTML Version
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
riječi
..
69
(
zavijanje sirena najavljuje zračnu uzbunu
)
Mama: (
prestrašeno
) Uzbuna. Trebali bi u podrum.
Ja ću maloga zamotati u deku. Pero, ti ga nosi. Katica,
požuri! Moramo u sklonište? Trebaš pomoć oko maloga?
Teta: (
odlazi u sobu
) Ne trebam, ali ne bih ga
nosila dolje, u onu vlagu. Feđica je jako vruć. Kao da ima
temperaturu.
Mama: Cijeli dan je bio dobro. Lijepo su se igrali.
Večerali su žgance. Izgledao je zdrav.
Pa i kad si se ti vratila s posla bio je veseo, zaigran.
Teta: Da, ali sad se znoji, prevrće se u snu. Jako je
vruć. Ne bih ga spuštala dolje.
Mama: Moramo u sklonište. Uzbuna je.
Teta: Naš kvart do sada nisu bombardirali.
Mama: Baš danas nas mogu gađati. Nemojmo
riskirati.
Tata: Radnička naselja ne bombardiraju. Siemens
je daleko. Ranžirni kolodvor isto. Mostovi prek Save. To
gađaju. Možda nas samo prelete. Pravi ciljevi su im drug-
dje...
Mama: Nikad se ne zna. Nemojmo se igrati
životima djece.
Tata: Ovo je možda zadnji dan rata.
(
brujanje zrakoplova se približava, pojačava i
udaljuje, oči su uprte u strop, osluškuju
)
Mama: Pero, moramo dolje. Misli na djecu.
Tata: Prelijeću nas.
Teta: Ja ne bih Feđicu nosila dolje. Osjećam da je
ozbiljno bolestan. Ovi nas prelijeću.
Tata: I ja velim. Ako ipak hoćete... Ja ću vam preni-
jeti dečke dolje. Pa ću se vratiti. Ljepše mi je u krevetu
nego u vlažnom podrumu.
Mama: (
udaljuje se brundanje zrakoplova
) Odlaze.
Imal si prav.
Tata: Jesam. Slušaj kako odlaze (
osluškuju tutnjavu
motora visoko u zraku
). U Njemačkoj imaju važnijeg pos-
la. Kaj im znači naš mali Zagreb.
Teta: Kaj znači? To pitaj onih par stotina
Zagrepčana koji su već poginuli od njihovih bombi.
Tata: Zato jer su bili blizu njihovih ciljeva, Zrako-
plovne luke u Borongaju, teretnog kolodvora...
Teta: A zašto su bombe pale na Kaptol, Tkalčićevu,
Gornji grad? Zašto?
Tata: To je bila greška. Pa nije lako s te visine pogo-
diti cilj.
Teta: A oni u Željezničarskom naselju prek puta
Borongaja. Fratri u samostanu?
Tata: Pa to dokazuje ono kaj ti velim. Bili su blizu
vojnog cilja, aerodroma. I kaj ti s te visine znači par sto
metri razlike. On spusti bombe, a one padnu kud padnu.
(
kucanje na vratima, žene se prestrašeno zgledaju
)
Tiho! U sobu! (
Mama i Teta odlaze u sobu
) Tko je?
Batistić: Ja sam. Io sono vostro vicino Batistic.
Tata: (
otvara vrata
) Batistić. Uđi! Nisi u skloništu?
Schucenkeler? (
pokazuje rukom u pod
) Nije te strah avio-
na? (
pokazuje rukama kako leti avion, pa prstom u strop
)
UUUmmm, buum, buuum! (
oponaša brujanje i eksplozije
bombi
)
Batistić: Paura, paura ma non aero.(
pokazuje u vis,
niječe
) No, no. Strah me asasini, banditi, kriminali.
Teta: Što je bilo? Što se dogodilo?
Batistić: Kvesti ultimi đorni ferma, kjuzo, nis
otvara tratoriju. Ni sikuro. Svakakvo banditi in vicino.
Perikolozi kriminali. Banditi. Bandiere nere, Bandiere rose.
Tutti armatti. Asasini. Furiosi. Gube rat, guera non vinćere.
Teta: Na ulici je Civilna zaštitu. Zamjenjuju redar-
stvo kojeg više nema.
Čuvaju važne zgrade, ustanove, banke, minis-
trstva...
Batistić: In centro, ali tu, na periferija? Nema Civil-
na zastita, Gvardija civile, niente, nema.
Tata: Imate pravo. Kaj oni znače Bobanovim
crncima? Dvojicu iz Zaštite su izrešetali, leže mrtvi kraj
Zbora. Valjda su im nekaj prigovorili, zabranili. Ludost je
suprotstavit se bobanovcima.
Batistić: Neri. Maladetti. Io penso oni otišli, pob-
jegli, partili kad oni još u cita. Crnci, neri svaliđare, kako vi
recete, uzeti, ukrasti, no,no...
Tata: Opljačkali. Tko vas je Batistiću opljačkao?
Batistić: Si, si, svaliđare, opljačkali, oropali mia
tratorija.
Teta: Provalili i opljačkali? Kad? Pa ništa nismo čuli.
Batistić: Aeromakine bruum, bruum i oni s forcom
intrata u tratorija.
Tata: A ti? Gdje si bio ti? Jesi li im se suprotstavio?
Nisu te povrijedili? Ranili?
Batistić: No. Io naskondere in toaleto. (
saginje se i
rukama pokazuje kako se sakrio
)
Tata: Sakrio si se.
Batistić: I bio kuco. I prangiere Dio mio. Salvi me.
Spasi me.
Teta: A crnci? Neri?
Batistić: Porka mižerija, otvorili barili, laša, pustili
vino bianco e rosso da curi po podu, prendere, uzeli sve,
tuto, grapa, likeri, spumante, konjak, ostalo rompali,
rompali casaforte...
Tata: I?
Batistić: Niente soldi, niente kuna. Vuoto, Casa-
forte prazna. Batistic non naivo. Batistic inteligente. Nas-
kondere, sakriti.
Tata: I?
Batistić: Non soldi. Neri čerkare, čerkare. (
panto-
mimom pokazuj kako su tražili novac, dragocjenosti i raz-
bijali u bijesu
)
Teta: Tražili a nisu našli. Pametan si ti Batistiću.
Batistić: Batistic molto inteliđente. Onda Nerri
partire. Ja malo cekao, onda piano, piano i dosao vama.
Teta: Idemprovjeriti Feđicu. Bio je jako vruć. (
odlazi
u sobu, Mama joj se pridružuje
)
Batistić: Sto sada raditi? Ići a casa i cekati? Aspe-
tare. Matino, jutro piu inteliđente,
Tata: Jutro je pametnije od večeri, kaže naš narod.
Ostani. Noć je. Opasno je ići po mraku. Još uvijek je
zabrana kretanja noću.
Batistić: Partiđani arivaju. Mia tratorija ima loša
reputazion, tu bili Tedeschi, ustase i domobrani, agenti