Page 48 - Rijeci 1 2013

Basic HTML Version

jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
riječi
43
Ako smo više ukusnih tvari i imaginacija pojeli, navikli na veću količinu hrane, veća količina tvari potrebna je
kako bi ugušila i skršila naš apetit. Kao što je punijim osobama potrebna veća količina tvari kako bi bile site i održale
svoju sasvimmaterijalnu kilažu, tako je i u duhovnom konzumerstvu naviklima na obilje potrebna veća količina estetike
ili bilo kojeg drugog zadovoljstva kako ne bi osjetile oskudicu. Nakupine neopipljivog i metafizičkog «sala» dostatne su
za kratko razdoblje, ali se brzo istope. Za razliku od osoba koje su naučile živjeti u oskudici zadovoljstava, u neimaštini
svoje duhovne okoline ili čak u obilju u kojem su baš one dobivale najoskudniji i jedva mjerljiv dio surogat-rajske torte
pa ne osjećaju toliku glad za duhovno „najkaloričnijom“ tortom. To nipošto ne znači da one tortu ne žele, nego samo
da ne mogu prepoznati odmah one, s njihove strane, neregistrirane sastojke s obzirom da ih ranije nisu iskusili – pa
ne mogu ni imati izričitu potrebu za njima. Osjeća li spiljski čovjek glad za Tschaikowskym?
Ako zbog ugruška koji zaustavlja prolazak hranjivih tvari dolazi do oduzetosti, tako i zbog nedotoka nekih
imenica koje se ne bi mogle mjeriti klasičnom pijačnom, potrošačkom vagom, može doći do emocionalne oduzetosti.
Ako ova oduzetost ne djeluje na gubitak govora, njena posljedica može biti odsuće sposobnosti zrelog i kvalitetnog
govora. Primjerenog govora. Nadgovora.
Vjerojatno i kod unosa zadovoljstava u organizam duhovnom hranom postoje anoreksije i bulimije. Klinički
neregistrirane kao anoreksije ili bulimije. To su bolesti u kartotekama neevidentirane kao bolesti vezane za glad.
Ogromna je razlika između anoreksije koja je besmisleno, neplanirano, nekontrolirano odricanje od hrane i
ciljanog, smislenog posta, kao što je i prisutna vidljiva razlika između bulimije i hedonizma.
Kao što sva hrana u doslovnom smislu riječi ne prolazi u organizmu jednak put (npr. lijekovi mogu ući u krvotok
spremni za raznošenje po stanicama prije ulaska u crijeva), tako i svu duhovnu hranu, sve informacije, ne unosimo
jednako dugačkim putem u svoje stanice. Ne gutamo jednako brzo sve tekstove ni sve interijere. Ne uočavamo pod-
jednakom brzinom sve oko sebe. Pa i ovdje možemo govoriti o hrani kojoj je potrebno duže za proces razgradnje. I
ovdje imamo složeniju i jednostavniju hranu. Kao i onu koja nam je važnija – s oznakom žurno. Do koje nam je više
stalo pa brže razgrađujemo njen sadržaj. Od koje se teže sustežemo. Za razliku od hrane u doslovnom smislu, čija
razgradnja nije vezana za vlastitu motivaciju, svojom naklonošću možemo utjecati na lakši prijem duhovne hrane.
Enormnu i pretjeranu potrebu za utaživanjem jedne vrste gladi kojoj dajemo prioritet pred dobrim balansiranjem pri
zadovoljavanju ostalih gladi možemo nazvati gladomanijom. Erotomanija, nimfomanija, kleptomanija također su
gladi, a svaka glad je signal.
Događa se i da osjetimo jednu gladobolju (npr. glad za anđeoskom harmonijom ili za tepanjem), a ne nasitivši
se, unesemo u tijelo hranjivi sadržaj potreban za neku drugu gladobolju. Pogotovo ako taj sastojak, poput čokolade,
podiže razinu serotonina u organizmu. Ovdje je riječ o transformaciji gladi i krivotvoriteljstvu. Falsifikatima izvorne
gladi.
Dakle, možemo se udebljati i istovremeno misliti da jedemo manje nego ikada, misleći na duhovnu hranu,
a radi kompenzacije konzumirajući sasvim tvarnu hranu. Za barem neki gušt. Ili mršavjeti, ne osjećajući potrebu za
hranom, a osjećajući se sitije nego bilo kada do sada od neke alkemijske hrane čije se sada ljupko «salo» vidi najbolje
u zračenju lica. To «salo» grije i ne da da se smrznu oči pa nam i one sada šalju čudesnu energiju. Signal sitosti je
umirujući i ne tjera na akciju, nestrpljivi pokret, za razliku od signala gladi. Sitost ima svoju auru.
No koliko god debljanje kao povećanje tjelesne težinemože nasmetati zdravlju, toliko debljanje u smislu povećanja
unosa jestive i ukusne duhovne materije povećava imunitet. Štiti od hajdučije frustracija. Svakidašnjeg stresa.
U kontekstu gladi, trebalo bi razmotriti također semantiku riječi
savjet
i
zavjet
. Savjet se može shvaćati kao
tuđa preporuka kojom se sugerira određeno ponašanje kako bi se zadovoljila neka glad. Ali tko kaže da svatko ne može
preporučivati i sam sebi! Zavjet je već nešto bitno drukčije jer uključuje samoodluku. Zavjet bi mogao biti predočen kao
savjet dan samome sebi, ali takav savjet ima dodatnu, a diferencijalnu komponentu, to je savjet za kojeg je stvorena
odluka da ga se najserioznije uvaži i beskompromisno ga se pridržava. Čest je zavjet Bogu, a trebalo bi shvatiti ima li
njegovo kršenje pogubnije posljedice od neposluha prema savjetu. Krajnji rezultat nepridržavanja savjeta jest even-
tualno neutaživanje gladi ili konzumerstvo loše ili čak otrovne supstancije koje može, a ne mora, odvesti u smrt. Dok
nas kao posljedica lomstva zavjeta može sustići božja kazna. Je li ona neizbježno okrutnija od posljedica koje možemo
okusiti, umjesto privlačne hrane, ako ne poslušamo savjet? Teško je dati bilo kakav kategorički odgovor jer kršćanski
zapisi kazuju da Bog prašta. Oni između Boga i dobrote stavljaju znak jednakosti. Da se kojim slučajem Prometej i
njegova glad za vatrom spominju u Novom zavjetu, a ne u kontekstu grčke mitologije, velika je mogućnost da bi mu
njegov grijeh gladi Bog oprostio tako što bi poslao da mu kljucaju jetru one koji nemaju sami grijeha. Pa tako ne bi
postojao njegov potencijalni mučitelj.
Meni dragim stihovima pripadaju, svakako, i oni Kranjčevićevi iz «Mojsija»
koji kažu:
I tebi baš, što goriš pla-
menom/ Od ideala silnih, vječitih,/ Ta sjajna vatra crna bit će smrt,/ Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam/ U ideale svoje sumn-
jati.
Jer gubljenje ideala kojih smo gladni ukida traženje načina da se glad utaži. Ne vrijedi se boriti, glad je sada gotovo
mrtva, a ona je pokretač. Hercul Poirot ili neki suvremeniji istražitelj mogao bi pokušati otkriti počinitelja ubojstva uz
pomoć metafizičke forenzike.
Poznaje Bog glad jer da je ne poznaje, kako i zašto bi stvorio svemir? Svemir je proizvod božje kreativne gladi.
Ekološki čist i bez GMF organizama nakon Velikog praska.