Basic HTML Version
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
riječi
39
Još sam po koji put noću čula glasanje mačke koje
se iz čistog mira, bez meni jasnog razloga, pojavljivalo i
nestajalo, ali više mi se nijednom nije učinilo da ja predem.
Nisam znala tko prede kad ovdje nije bilo nikakve mačke.
Što dalje, sve više sam se plašila zašto u zapravo
ugodnom zvuku ne prepoznajem sebe i jesam li možda
nezadovoljna životom kada se, bez udjela svijesti i voljnog
imitiranja mačke, nakon one noći više nijednom tako
nisam glasala…
Znam da u ovom trenutku nisam u stanju pre-
saviti listove, otkopčati torbicu, uredno ih u nju složiti i
ponovo je zakopčati. A i nema ama baš nikakvog razloga
da to učinim. Jedini, ali nedovoljan motiv bio bi želja za
doticanjem neobično dizajnirane torbice koja se sastojala
od dva džepa što su se pri pokretu ljuljala na dugačkoj
ručki, a dugme na svakom džepu bilo je mali magnet.
Sjedila samnepomičnouz dvije ruševine. Ruševinu
negdašnje građevine i ruševinu žene. Nisam imala snage.
Ako nitko ubrzo ne dođe, smrznut ću se. Sve
izglednije je da hoću.
Ako nitko ne dođe, postat ću treća ruševina.
Ivica Antolčić: Korablja, 1979.