Basic HTML Version
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
riječi
33
Lana Derkač
AUTOBIOGRAFIJA?!
Upravo sam kuhala ručak u apartmanu u Crikven-
ici kad su na more trebali stići moji roditelji iz Požege, a
objavljena je vijest o nekakvoj bakteriji zbog koje ne bi tre-
balo ići na kupanje. Čula sam susjede kako pričaju o njoj
ispred balkona, ali usprkos tome neće se odreći plivanja.
- Hajde, izreži rajčicu – rekla sam Davoru kako
bi ručak bio što prije gotov, potpuno svjesna da čitavog
života nekamo kasnim.
Davora su moji roditelji voljeli pa sam mislila kako
je najmanje što može učiniti za njih, napraviti im salatu.
Kad su ušli u stan, još uvijek sam priprema-
la ručak, a sudoper i cijelo područje oko njega bili su
zakrčeni oguljenim kuhanim krumpirom, tunjevinom,
crnim maslinama, zelenim mahunama, kaparama koje
sam još morala zajedno s paprom, uljem i malo octa
smiješati u živo crvenoj plastičnoj posudi. Od djetinjstva
sam učila da se ne treba opterećivati finim krpenim stol-
njacima i porculanskim posudama na moru, a često ni
kod kuće i da život treba posvetiti kreativnijim stvarima.
Drugo je kada dolaze gosti. Ili u trenucima kada nekome
od ukućana baš to predstavlja gušt. No mama se, ušavši
u stan, nije osjećala opušteno jer joj je prostor bio uzurpi-
ran, a požalila se da od Davorovih i mojih natikača u pred-
soblju nema gdje spustiti svoje torbe i vrećice s hranom
koju su donijeli. Košara za našeg psa Bonga bila je gur-
nuta između ormara i kauča, a i on se uznemireno vrtio
dok mu nije bila vraćena na uobičajeno mjesto.
Nije bilo deserta. Zapravo, bilo ga je! Nakon juhe
i glavnog jela servirala sam im vijest o opasnoj bakteriji.
Spomenuo ju je popodne i majstor koji je došao
zbog postavljanja komarnika, a kasnije smo pročitali da
je riječ o escherichiji coli i crijevnim enterokokima koji
su se na dvije plaže u Rijeci, crikveničkoj plaži i plaži u
Novom Vinodolskom javili u povišenoj količini, većoj od
dopuštene pa su opasni za zdravlje. Objavljeno je kako su
mogli doći i iz kanalizacije, ali se pretpostavlja da su se
pojavili zbog kiša.
- Pa neću biti na moru, a ne kupati se - rekla je
susjeda.
- Vijest će brzo povući – oglasila se majka. – Neće
dopustiti da se razbježi toliko turista. Vidi koja je ovdje
gužva! Znaš li ti kolika im je zarada?
Navečer je rečeno da je opasnost prošla, a nitko od
nas nije bio siguran je li to istina ili se radi o isfriziranom
pramenu u šarenoj frizuri domaćeg kapitalizma.
Već drugi dan me kopkala misao da li da pokušam
napisati nešto nalik autobiografiji, dobila sam nekoliko
puta obavijest kako priređivač priprema novo izdanje
knjige s autobiografijama hrvatskih pisaca. Uglavnom
sam pisala tekstove na slične pozive i učinila bih to i
ovoga puta da sam znala kako napisati spomenuti tekst,
a da ne navodim sve one suhe faktografske podatke koje
bih nabrajala pišući svoje službene biografije u kojima ni
slučajno ne bih napisala da često nekamo kasnim.
Ako bih, na primjer, rekla da uz cestu između
Požege i Nove Gradiške čempres sjedi kao pas, kakve to
veze ima s biografijom? Ali samo naizgled nema. Ili ako bih
napisala: kad zapuše, krupno lišće u krošnjama nalikuje
na ptice, no većina ipak ostaje lojalna granama. Ili: zmija
koja se zaustavila na nasipu pretvorila se u nepomično
drvo. Ne govori li to što neka osoba prepoznaje čempres
baš kao psa više o njoj negoli o samom čempresu koji
teško da bi ikada mogao svojom bojom i oblikom naliko-
vati na psa? Osim ako je tako šišan, a u ovu priču ne
namjeravam uvlačiti bilo kakvu inspiraciju Flora Artom,
nego samo imaginacijom pomaknute slike. Potaknuti tim
slikama-putokazima doživljaji mogu, iako idu cestom s
koje za Požegu nema skretanja, ipak skrenuti i, gle apsur-
da, svejedno jednako brzo stići na odredište.
Nadalje, jesu li za život neke osobe uistinu važniji
točni datumi zemaljskog rođenja i smrti od njenog
doživljavanja života i thanatosa? Ako su dva navedena
dana početak i kraj čovjeka, ne ubrajaju li se u dane njego-
vog oblikovanja stavova o životu i smrti i doživljavanja
svijeta i ova dva dana i ama baš svi ostali dani njego-
vog života? Nisu li već mnogobrojnošću nadmoćniji i ne
usporavaju li i ne ubrzavaju li svojim obilježjima i samu
smrt? Ne određuju li time i njen datum i još mnoge za
biografiju ključne datume?
Što bi o meni rekao sasvim nebitan i sitan događaj
u kojem je majka ostavila lončanicu pokraj ulaznih vrata
u kuću neposredno prije Svih Svetih? Pomilovala sam
krizantemu koju je pripremila za groblje pa brzo povukla
ruku. Zašto? Pa učinilo mi se da sam pomilovala smrt u
tijelu žive i bujne biljke.
Davor je nakon ručka otišao u Zagreb jer je još
istoga popodneva morao urediti vijesti na radiju. Prve
nakon godišnjeg odmora. Nije mu bilo drago što ja još
ostajem, no nije se ljutio jer je znao da trebam more kako