Basic HTML Version
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
riječi
31
Često nastupate na pjesničkim i književnim festivalima po svijetu. Znači li to da postoje i oni koji vjeruju
književnosti ili je i to dio mode?
Da nema onih koji vjeruju u književnost, ne bi bilo ni pisaca ni čitatelja. Ma koliko malobrojni oni bili!
Postoje li razlike među njima?
Primijetila sam itekako različit odnos prema književnosti u različitim državama. I ranije sam čula od pojedinih
kolega da neki narodi više čitaju od drugih. Čula sam riječi pohvale za Čehe za koje kažu da čitaju čak u tramvajima.
Pogotovo su malobrojni čitatelji poezije, ali i prema tom književnom rodu je odnos itekako drukčiji, na primjer u Europi
i u Latinskoj Americi. Tako je belgijska situacija prilično slična našoj pa moj belgijski nakladnik razmišlja o tome da pres-
tane izdavati poeziju jer mu je knjižari sve teže primaju na svoje police. Razmišlja da se orijentira isključivo na prozu.
Početkom godine bili ste sudionica Međunarodnog festivala poezije u srednjoameričkoj državi Nikaragvi.
Kakav je to festival?
Riječ je o drugom po veličini pjesničkom festivalu u svijetu, na njemu je sudjelovalo oko 140 pjesnika iz stotin-
jak država svijeta i to je najznačajniji godišnji kulturni događaj u toj zemlji, iznimno zahtjevno organiziran, s nizom
popratnih sadržaja. U njega su se uključile i ambasade različitih država, a one europske poticale su povezivanje s
frankfurtskim sajmom knjiga, kao i povezivanje srednjoameričkih zemalja u čvršću uniju.
Kako se prema festivala ponijelo naše Ministarstvo kulture?
Nažalost nije prepoznalo vrijednim dati mi potporu za odlazak na taj festival, a o potpori je odlučivalo tek
sedam mjeseci nakon podnesenog zahtjeva, dakle kad sam već bila tamo i kad je već naveliko trajao festival. Uh, sad
sam se udaljila od teme! Ma bitno je to da je taj festival pratilo više tisuća ljudi što je nezamislivo za europske pojmove.
Kako je reagirala publika?
Nikaragvanske najpoznatije pjesnike, kao što su Ernesto Cardenal koji je bio i kandidat za Nobelovu nagradu i
Giaconda Belli, za vrijeme njihovog boravka u festivalskoj Granadi, zaustavljali su i neobrazovani ljudi i s divljenjem ih
tražili autograme ili se htjeli s njima fotografirati. Vidjela sam kako prodavačice rukotvorina, nakon zatvaranja štandova
i spremanja robe, dolaze slušati pjesnike koji su čitali na trgu. Po dolasku u Nikaragvu već sam na glavnom državnom
aerodromu zamijetila dva portreta. Jedan je prikazivao njihovog najpoznatijeg revolucionara Augusta C. Sandina, a
drugi njihovog najpoznatijeg mrtvog pjesnika Rubena Daria. Možete li zamisliti da u zgradi zagrebačkog aerodroma na
najistaknutijem mjestu stoji Ujevićev ili Cesarićev ogromni portret? Ja ne mogu.
Mislite li da publika tih festivala poeziju razumije ili joj je ona posljednja oaza, posljednje utočište za
susret sa sobom?
Da bi se susrelo sa sobom, katkada treba prvo susresti druge. Tek tako sebe možemo smjestiti u neki okvir,
pokušati doći do spoznaja o sebi, a time se i stvarno susresti. I poezija, naravno, u tome pomaže. U susretu s nekim
pjesnikom, moguće je razaznati i sebe.
S nekim, a ne sa svim pjesnicima?
Publika ne osjeća jednaku sklonost prema svakoj poetici koju čuje za vrijeme tih festivala. Naravno da su
pojedinim slušateljima određeni pjesnici bliži. Prepoznaju u njihovim stihovima baš ono što njih zaokuplja, a i njihov
stil im više odgovara. Mislim da hrvatska publika bolje prihvaća suvremenu poeziju od nekih drugih. Često uočim da
i organizatori festivala u svijetu i tamošnja publika vole tradicionalniju poeziju od one tiskane u našim aktualnim i
relevantnim književnim časopisima. Naša poezija im je katkada premoderna. Nisu navikli na našu fragmentarnost.
Koju vrstu poezije Vi volite?
Ni meni svaki tip poezije nije jednako blizak. Bolje i sama razumijem ono što je sličnije meni, iako sam svjesna
da su neke pjesme koje mi nisu bliske izuzetno kvalitetne.
U odnosu na svijet kakav je naš književni recipijent, što ga zanima?
Na žalost, prosječni recipijent voli komercijalnu književnost bez puno promišljanja i filozofičnosti. S jasnom
i intrigantnom radnjom. I ne pokušavajte mu podvaliti roman bez barem jednog ubojstva, barem jednog skandala ili
barem jednog preljuba!
Je li naša književnost tematski u skladu sa svjetskom?
Svi narodi promišljaju iste teme jer se s njima svakodnevno susreću pa gotovo sve teme nalazimo u svim
nacionalnim književnostima. Čija književnost nema ispisane stranice o ljubavi, izdaji, bolesti ili društvenim neprav-
dama? No događaji se ipak razlikuju jer svaka kultura i svojim zakonima i običajima usmjerava razvoj neke radnje na